Hasan el-Basri, jedan od najpoznatijih islamskih učenjaka, ostao je upamćen ne samo po svojoj učenosti već i po dubokoj bogobojaznosti i iskrenom odnosu prema Allahu, dž.š. Njegove riječi, posebno one izgovorene prije svakog njegovog govora, bile su istinska oda zahvalnosti Gospodaru. Govorio ih je s takvom osjećajnošću i predanošću da bi svako srce osjetilo treptaj i unutrašnje potresenje kada bi ih čulo. Ove riječi nisu bile obična formalnost, već duboka refleksija vjere i spoznaje veličine blagodati koje čovjek prima od svog Stvoritelja.
U svojoj poznatoj dovi, Hasan el-Basri izražava zahvalnost na način koji otvara prostor za dublje razmišljanje svakog vjernika. Njegova zahvala Allahu, dž.š., sadržavala je osvrt na mnogobrojne blagodati koje često uzimamo zdravo za gotovo. Spomenuo je:
-
Stvaranje – što nas je Allah, dž.š., uopće stvorio i dao nam priliku da postojimo,
-
Opskrbu – jer sve što imamo, dolazi iz Njegove ruke,
-
Uputu i znanje – koje vodi iz tame neznanja prema svjetlu istine,
-
Spas od nesreća i nevolja – koje nas često mimoilaze, a da nismo ni svjesni,
-
Islam i Kur’an – kao najveće darove za srce i dušu vjernika,
-
Porodicu, imetak i zdravlje – koje su temelj ljudskog mira i stabilnosti,
-
Zaštitu od neprijatelja i sigurnost – što mnogi danas nemaju,
-
Jedinstvo i sklad među ljudima – kao poklon mira i međusobnog poštovanja.
U ovoj dovi, Hasan el-Basri ne zahvaljuje samo na onome što se desilo, već i na onome što se stalno događa – na stalnim, vidljivim i skrivenim blagodatima koje čovjek doživljava. On izražava zahvalnost i za ono što je prošlo, i za ono što tek dolazi, i za ono što je primio kao pojedinac, ali i ono što je stiglo čitavoj zajednici.
Ključna poruka ove dove jeste svijest o tome da je sve što imamo zapravo dar – i to dar koji dolazi iz čiste milosti, a ne kao rezultat naših zasluga. Ovakav stav razvija duboku skromnost, ali i duhovnu zahvalnost koja oplemenjuje dušu i srce.
Kada čitamo riječi ove dove, pozvani smo ne samo da ih razumijemo, već da ih primijenimo na vlastite živote. Svako od nas ima razlog da bude zahvalan – čak i kad nam se čini da nešto nedostaje. Jer ono što imamo, često nadilazi ono što nemamo.
U današnjem svijetu, gdje su mnogi lišeni osnovnih uslova za život – poput zdravlja, sigurnosti ili imetka – važno je prepoznati:
-
Zdravlje kao temeljni dar koji omogućava svakodnevno funkcionisanje.
-
Sigurnost – mir u našim domovima, ulicama i zajednicama.
-
Porodicu i prijatelje – ljude koji nas podržavaju i dijele život s nama.
-
Duhovno vodstvo kroz islam i Kur’an – što nas vodi kroz iskušenja.
-
Materijalnu opskrbu – čak i kada nije obilna, dovoljna je za život dostojan čovjeka.
Zahvalnost, kako nas uči ova dova, nije samo emocionalna reakcija – to je aktivni odnos prema životu. Ona je put prema unutrašnjem miru, ali i sredstvo približavanja Allahu, dž.š. Čovjek koji zahvaljuje postaje svjestan veličine Onoga kome duguje sve, i takva svjesnost rađa skromnost, blagost i zadovoljstvo u srcu.
Na kraju, vrijedi se prisjetiti riječi koje je Hasan el-Basri izgovorio: “Tebe hvalimo dok ne budeš nama zadovoljan i Tebi je hvala kad budeš nama zadovoljan.” Ova rečenica nije samo završetak dove, već njena kruna – jer pokazuje težnju vjernika da njegova zahvalnost traje dokle god traje Božije zadovoljstvo. To je najviši nivo odnosa sa Stvoriteljem.
Zato, kad god osjećamo nemir, zabrinutost ili nezadovoljstvo, vrijedi se podsjetiti na ovu dovu i sve ono na čemu možemo biti zahvalni. Možda tada shvatimo da ono što imamo već predstavlja više nego dovoljno razloga za sreću i spokoj. Zahvalnost je, doista, najbrži put do sreće, ali i do Allahove milosti.
Naša svakodnevica često nas povuče u brige, planove i obaveze, pa zaboravimo stati i osvrnuti se na ono što već imamo. Međutim, upravo je trenutak zastajanja i zahvaljivanja taj koji mijenja pogled na život. Dova Hasana el-Basrija nas uči da nije nužno čekati velike događaje kako bismo osjetili zahvalnost – dovoljno je osvijestiti mali, ali dragocjeni trenutak mira, kap vode, osmijeh voljene osobe ili zdrav dan. Kroz takvu praksu zahvalnosti, otvaramo srce ka većem razumijevanju, dubljoj vjeri i snažnijoj povezanosti s našim Gospodarom, čineći svoj život ne samo ispunjenijim, već i bližim istinskom smislu postojanja.
