Pozitivna priča o hraniteljstvu: Rusmira i A.
Priča o hraniteljstvu često nosi sa sobom teške i emotivne trenutke, ali i trenutke sreće i nade. Jedna takva priča je životna priča Rusmire Međić i djevojčice A., koja je nakon tragične nesreće izgubila roditelje. Ova emotivna priča o ljubavi, hrabrosti i upornosti pokazuje koliko su vezanost i podrška bitni u najtežim trenucima. Rusmira, koja je postala hraniteljica A., podijelila je svoja iskustva i osjećaje vezane za ovaj poseban odnos, koji je izgrađen kroz zajedničke izazove i sreće. Njihova priča ne samo da oslikava realnost hraniteljstva, već i otvara vrata ka dubljem razumijevanju važnosti zajedništva i emotivne podrške.
Tragedija koja je spojila dvoje ljudi
U junu 2016. godine, A. je, u svojoj 13. godini, tragično izgubila roditelje u saobraćajnoj nesreći. Ova strašna situacija otvorila je vrata za novu priliku u životu, ne samo za nju, već i za Rusmiru Međić, koja je odlučila da pruži ljubav i podršku ovom mladom biću. Proces preuzimanja starateljstva uključivao je brojne zakonske procedure, ali Rusmira nije odustajala. Postala je A.ina hraniteljica i zakonska starateljica, pružajući joj tako ne samo krov nad glavom, već i novu nadu za budućnost. Ova promjena nije bila samo formalna, već je značila novu porodicu za A., koja je došla u dom Rusmire kao treće dijete, među dvoje druge djece koja su već bila dio ove tople i ljubavne zajednice.
Prvi dani u novoj porodici
Rusmira se sjeća prvih dana kada je A. došla u njihov dom. “Bilo je važno da se A. osjeća sigurno i voljeno”, ističe Rusmira. U tom periodu, A. je prolazila kroz emocionalne turbulencije, a Rusmira je preuzela ulogu ne samo hraniteljice, već i mentora i prijatelja. Iako su neki bili skeptični i pokušavali je odgovoriti od odluke da uzme A. u svoju porodicu, Rusmira nije dopustila da je to obeshrabri. “Ovo dijete je zaslužilo ljubav i sreću, kao i svako drugo dijete”, rekla je. U svojoj novoj porodici, A. je dobila priliku da se prilagodi, završi školu i upozna nove prijatelje, dok su joj ljubav i podrška bili neprekidni. S vremenom, A. je postala dio njihovog svakodnevnog života, a Rusmira je postala njena sigurnosna mreža.
Majčinski odnos pun ljubavi
Tokom godina, odnos između Rusmire i A. postao je duboko emotivan i pun povjerenja. “Od prvih dana, A. mi je ušla u srce kao i moja biološka djeca”, priznaje Rusmira. A. je ubrzo nakon dolaska počela zvati Rusmiru “mama”, što je za Rusmiru predstavljalo izuzetno važan korak. Ova titula nije značila samo njenu ulogu hraniteljice, nego je simbolizovala duboku emocionalnu vezu koju su izgradile. “Nismo se samo brinuli jedni o drugima, već smo postali porodica”, dodaje ona s osmijehom. Njihova svakodnevna rutina uključivala je zajedničke obroke, igranje i razgovore, što je dodatno učvrstilo njihovu vezu. A. je, zahvaljujući Rusmirinom vođenju i podršci, počela razvijati svoje talente i samopouzdanje, a Rusmira je bila tu da je podrži na svakom koraku.
Izazovi i uspjesi
Nije uvijek bilo lako. Bilo je dana kada je A. teško podnosila sjećanje na svoje roditelje, a Rusmira se često osjećala bespomoćno, ne znajući koje riječi utjehe da izgovori. “Ponekad je najbolje jednostavno biti uz nju i dati joj prostor da se nosi s boli”, rekla je Rusmira. Iako su se suočili s brojnim izazovima, poput A-inog emocionalnog oporavka i prilagođavanja novim okolnostima, njihova povezanost je samo jačala. A. je uspješno završila osnovnu i srednju školu, a nedavno je diplomirala na Ekonomskom fakultetu. Ova postignuća su za Rusmiru predstavljala izvor ponosa i sreće, ali i podsjećanje na izazove kroz koje su zajedno prošle. Njihova priča je dokaz da ljubav i podrška mogu prevazići čak i najteže situacije.
Podrška i budućnost
U razgovoru, Rusmira je istakla važnost podrške za hraniteljske porodice. “Smatram da bi država trebala više slušati potrebe hraniteljskih porodica i djece koja odrastaju u takvim okolnostima”, rekla je. Nedavno je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku i izbjeglice Zeničko-dobojskog kantona predstavilo program mjera podrške mladima iz sistema javne brige, koji uključuje pomoć pri zapošljavanju i stambenom zbrinjavanju. Ove inicijative su od ključne važnosti za osnaživanje mladih i omogućavanje njihovog lakšeg prelaska u samostalan život. Rusmira se nada da će ovakve mjere omogućiti djeci poput A. da se uspješno uključe u društvo i postanu produktivni članovi zajednice. Njihova iskustva mogu poslužiti kao primjer drugim hraniteljima i institucijama kako da postignu bolje rezultate u brizi o djeci.
Poruka za buduće hranitelje
Na kraju razgovora, Rusmira je podijelila poruku za sve koji razmišljaju o hraniteljstvu. “Ako imate mogućnost i volju da pružite ljubav, nemojte se bojati. Dajte sebi šansu da pomognete nekom djetetu da odraste u sigurnom i ljubavnom okruženju”, poručila je. Njena priča je inspiracija za mnoge, pokazujući koliko je bitno otvoriti srce i pružiti ruku onima kojima je pomoć najpotrebnija. Hraniteljstvo, kako ona kaže, nije samo obaveza, to je putovanje koje obogaćuje život svih koji sudjeluju. Ova priča o Rusmiri i A. ukazuje na to da, bez obzira na poteškoće, ljubav i zajedništvo mogu prevazići sve prepreke i stvoriti novu sreću na mjestima gdje je nekada bila tuga.
