Nana ima 77 godina a ide na dnevnice ili nadnice kako nam je rekla s uzdahom, pravdajući to riječima, valjda sebi samoj, mora se dijete, šta ćeš, živit se mora.
Iako je kročila u osmu deceniju života, očekivali bi da ova nana bar zbog godina, ima sigurna pa kolika tolika mjesečna primanja i kako tako fin i ugodan život, ali smo ostali neprijatno iznenađeni informacijom da to nije tako, s obzirom da nema primanja ona najviše brine kako kupiti lijekove koje koristi a koje i zapravo nisu skupi, ali ona i zbog njih brine. Žak brašna dijete i lijekovi, meni dosta.
Pričali smo sa ovom prijatnom nanom o njenom životu i saznali da niti njeno djetinjstvo nije bilo mnogo bolje… Sa sedam godina otišla je, ne svojom voljom, nego zbog toga sto su teško živjeli u najam jednoj imućnijoj porodici u zamjenu za žakove brašna kako nam reče, prisjećajući se sada. Zatim ponovo sa nešto manje od 9 godina ponovo je otišla u najam kod druge porodice.
Hava se prisjeća i zahvaljuje Bogu na tome jer su se obje porodice prema njoj fino ponašale i odnosile, hranile je, da je ona radila ali to joj nije teško padalo ali govori nam sad, da to ona svojoj djeci ipak ne bi mogla uradit. I zaista nije. Othranila ih je, šestoro njih a sada je skoro pa sama. Primanja nema i nikada nije imala, a ipak je nekako sa svojih deset prstiju othranila svoju djecu i nikada bar nisu bila gladna…
Pogledajte OVDJE ovu životnu priču nane Have iz naselja Ibrići kod Sladne…prenosi crna-hronika
