Životni izazovi Sadike i Zehrine u Općini Osmani
U srcu ruralne Bosne, u općini Osmani, smještene su priče koje često ostaju neispričane. Živeći u skromnoj kući, Sadika i njena kćerka Zehrina suočavaju se s izazovima koji oslikavaju tešku stvarnost mnogih porodica u ovoj regiji. Svaka njihova borba za opstanak predstavlja istinsku sagu o izdržljivosti i hrabrosti. Zehrina, koja se suočava s poteškoćama u razvoju, ovisi o svojoj majci za sve osnovne potrebe. Njihova svakodnevica prožeta je brigom o tome kako preživjeti dan bez hrane i osnovnih potrepština, a pitanje opstanka često dolazi na dnevni red.
U njihovoj maloj kući, koja je često hladna i bez osnovnih uslova za život, Sadika se bori da preživi s minimalnom penzijom. Njena mjesečna primanja, koja su često ispod propisanih standarda, nisu dovoljna ni za plaćanje osnovnih računa, a kamoli za kupovinu hrane i lijekova. “Kada odem na liječnički pregled, često se vraćam kući gladna. Imamo novca samo za lijekove i taksi,” objašnjava Sadika, s tugom u očima. Ponekad, Zehrina poželi nešto slatko, poput soka ili kolača, ali njena majka ne može priuštiti ni to. Ova situacija dodatno pogoršava emocionalnu napetost između njih, stvarajući dodatni teret na njihov odnos.
Borba za opstanak
Život za Sadiku i Zehrinu nije lak. “Nemam na čemu spremati obroke, nemam ni šporet,” dodaje ona, govoreći o svakodnevnim izazovima koji ih prate. “Nekada jedemo samo nekoliko puta dnevno i često ostanemo bez večere jer zaista nemamo gdje kuhati. Kada platiš struju, smeće i kupiš hranu, ne ostane ništa,” priznaje ona, dok se prisjeća teških dana koji su uslijedili nakon smrti njenog supruga. “Niko nam nikada nije pomogao. Nakon njegovog odlaska, naš život je postao prava borba.” Ove riječi oslikavaju ravnotežu između nade i očaja koja prožima svaki njihov dan, dok se bore s izazovima koji su preveliki za njih same.
U društvu koje često zaboravlja na najslabije, Sadika i Zehrina su samo još jedan primjer kako se život može pretvoriti u borbu za opstanak. “Zadovoljavam se s onim što imam, ali ponekad se pitam kako ću dalje,” dodaje ona, razmišljajući o budućnosti. Čak i uz male pomoći iz socijalnog sistema, te povremene donacije hrane, njihova situacija ostaje alarmantna. “Nekada dobijemo 50 eura iz socijalnog ili malo hrane, ali to nije dovoljno,” objašnjava Sadika. Ova borba za opstanak nije samo fizička, već i emocionalna, gdje se osjećaj bespomoćnosti često javlja.
Briga o budućnosti
Jedna od najvećih briga ove majke je budućnost njene kćerke. “Stalno se pitam šta će biti s Zehrinom kada mene više ne bude. Ko će se brinuti o njoj?” kaže, s očajem u glasu. “Moj najveći strah je da ostane sama, bez ikoga ko bi se brinuo o njoj.” U tim trenucima, njena briga za Zehrinu nadmašuje sve patnje koje sama prolazi. Ona se boji da će njena kćerka biti prepuštena sama sebi, bez potrebne podrške i brige koju zaslužuje. Ovaj strah nije samo lični, već odražava širi problem društvene podrške za osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini.
Zehrina, ponekad, u noći ustaje tražeći hranu, a kada čuje da nema ništa, plače. “Zadovoljstvo u životu nam često izmiče,” govori Sadika, pokazujući koliko su njihove životne okolnosti uticale na njihovu psihu. Njihova priča nije samo priča o gladi, već i o neizvjesnosti, strahu i samoći koja ih svakodnevno okružuje. “Jednostavno, životarimo,” dodaje ona, s tugom u glasu, dok se prisjeća trenutaka kada su imali više sreće. Ova izjava sažima njihovu svakodnevicu, gdje su trenuci sreće rijetki i daleki.
Poruka zajednici
Priča Sadike i Zehrine je poziv na buđenje za sve nas. Svaki dan, mnoge porodice prolaze kroz slične ili čak teže situacije. Potrebna je samo malo empatije i podrške da bi im se olakšao život. Ova priča nas podsjeća da nikada ne smijemo zaboraviti na one koji su u potrebi i da je svaka pomoć, ma koliko mala bila, od suštinske važnosti. U vremenu kada je humanost na iskušenju, hajde da se potrudimo da budemo bolji jedni prema drugima i da pružimo ruku onima kojima je najpotrebnije. Naša zajednica može biti jača samo kada svi zajedno radimo na pružanju podrške najugroženijima među nama.
U svakom od nas može se pronaći kapaciteta da pomognemo, bilo kroz donacije, volontiranje ili jednostavno pružanjem podrške i ohrabrenja. Zajedničkim snagama, možemo stvoriti bolji svijet za Sadiku, Zehrinu i mnoge druge koji se svakodnevno bore s izazovima. Ova priča je samo jedan od mnogih primjera kako se solidarnost i zajedništvo mogu transformirati u stvarnu promjenu koja će donijeti svjetlost u živote onih kojima je najpotrebnije.
