Prošao je još jedan 11. juli, dan tuge, boli i podsjećanja na najteži zločin počinjen u Evropi nakon završetka Drugog svjetskog rata – genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Trideset godina je prošlo, ali se emocije i utisci još uvijek sliježu. Ovogodišnje obilježavanje nosilo je dodatnu težinu – zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici na globalnom nivou, ali i zbog upornog negiranja genocida i provokacija koje ne prestaju, čak ni u dane kada se pokopavaju žrtve.
Zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a, Ramiz Salkić, istakao je važnost rezolucije kao značajnog koraka u međunarodnom priznavanju zločina, ali i upozorio da još uvijek nedostaju konkretni koraci u pravcu uklanjanja posljedica genocida. Po njegovim riječima, riječ je o procesu sazrijevanja – kako u svijetu, tako i unutar bošnjačke zajednice.
“Civilizirani svijet stoji uz žrtve i njihove porodice, ali još nismo vidjeli odlučnost u djelima – da se promijeni stvarnost u kojoj preživjele žrtve svakodnevno žive,” naglasio je Salkić.
On je posebno podvukao da u Potočare ne trebaju dolaziti oni koji negiraju sudske presude, niti oni koji nisu u stanju da pokažu istinsku empatiju. Salkić smatra da prisustvo takvih osoba vrijeđa sjećanje na žrtve i duboko ponižava porodice koje su izgubile najmilije.
Komentarišući poruke međunarodnih zvaničnika, Salkić je bio jasan – izraziti saosjećanje nije dovoljno.
“Od kajanja nemamo ništa. Ako danas ne djeluju, oni nisu dio rješenja. Potrebno je konkretno političko i društveno djelovanje koje će zaštititi preživjele od onih koji negiraju genocid i veličaju zločince,” rekao je.
Nažalost, čak ni dan dženaze i komemoracije nije prošao bez namjernih provokacija. Nacionalističke pjesme, glasna muzika i neprimjerene poruke odzvanjale su Srebrenicom, šaljući jasnu poruku o tome da sljedbenici ideologije genocida nisu nestali.
Salkić je te postupke nazvao očekivanim i sistemskim, rekavši:
-
“To je redovni folklor onih koji baštine ideologiju počinilaca genocida. Ti postupci nas vrijeđaju, ali nas istovremeno podsjećaju u kakvom ambijentu i okruženju živimo.”
Ovakve scene ukazuju na duboku potrebu za reformom društvenog narativa, naročito u državama koje su najviše pogođene događajima iz devedesetih godina.
U svom osvrtu na trenutno stanje u Srbiji, Salkić ističe da se ništa suštinski nije promijenilo. I dalje postoji snažan otpor da se zločin u Srebrenici nazove pravim imenom – genocidom. Umjesto priznanja, koristi se termin “strašan zločin”, čime se suštinski umanjuje razmjer zločina i ispire historijska odgovornost.
Govoreći o ponašanju političara iz manjeg bh. entiteta, Salkić je posebno apostrofirao Milorada Dodika, koji – prema njegovim riječima – nikada ne daje izjavu bez prethodnog proračuna političke koristi.
“Danas je još manje ljudi koji su spremni da priznaju istinu o Srebrenici nego što je to bilo prije pet ili deset godina. To je rezultat negativnog ambijenta u kojem građani žive, uticaja medija, obrazovnog sistema i političkih stavova,” ocijenio je.
Posebno je uznemirujuće, kaže Salkić, što su neki ljudi otvoreno i bez srama podržavali masakr, izražavajući simpatije prema planovima u kojima je cilj bio da “niko ne preživi, ni žene ni djeca.”
Ova izjava ne samo da šokira, nego i otkriva duboko ukorijenjene stavove mržnje i nijekanja koji i dalje opstaju u dijelovima društva prenosi novi.ba
Zaključno, iako je Rezolucija o Srebrenici veliki korak naprijed u globalnom priznavanju genocida, borba za pravdu još nije gotova.
