Neprihvatljive razlike u cijenama hrane: Dileme političara i roditelja u BiH
U kontekstu rastućih troškova života u Bosni i Hercegovini, razlike u cijenama hrane postale su predmet sve većih rasprava. Ova tema ne samo da se tiče svakodnevnog života građana, već i njihove percepcije pravednosti i jednakosti u društvu. Dok političari uživaju u povoljnim obrocima u restoranima parlamentarnih institucija, roditelji se suočavaju sa sve većim troškovima obrazovanja i ishrane svoje djece. Ova situacija stvara osjećaj nepravde i frustracije među građanima, koji se pitaju zašto su obroci za djecu u osnovnim školama skuplji od onih koje konzumiraju visoko plaćeni javni službenici.
Prema nedavnoj najavi o novom cjenovniku jela i pića unutar institucija BiH, cene su ostale nepromijenjene punih deset godina, što je dodatno potaklo rasprave oko razlika u troškovima. Na primjer, cijena supe će biti 1,5 KM, dok je piletina u susamu poskupjela sa 3,5 KM na 4 KM. Iako se radi o minimalnim povećanjima, ona ukazuju na dugoročne trendove koji su sve prisutniji u našem društvu. Čini se da se cijene hrane u institucijama ne prate realnosti i potrebama običnih građana, posebno roditelja čija djeca pohađaju osnovne škole.
Teška svakodnevnica roditelja
Roditelji u Bosni i Hercegovini svakodnevno se suočavaju sa troškovima koji su daleko veći od cijena obroka koje plaćaju političari. Naime, obrok za dijete u produženom boravku košta oko osam KM, što je znatno više od onoga što se plaća u institucijama. Ova situacija dovodi do opravdanog nezadovoljstva i otvara mnoga pitanja o pravednosti u društvenim i ekonomskim standardima. Kako se može očekivati da roditelji osiguraju kvalitetnu ishranu za svoju djecu kada su cijene obroka u školama neodrživo visoke?
U razgovorima sa predstavnicima političkih stranaka, poput Tanje Vukomanović iz PDP-a, javlja se oštra kritika na račun sistema koji je postavljen tako da pogoduje samo određenim grupama. Vukomanović ističe da je trenutna situacija rezultat dugogodišnjeg pogrešnog vođenja politike, te naglašava da se ne govori dovoljno o djeci i njihovim potrebama. “Političari mogu sebi priuštiti skuplje obroke, ali su oni odvojeni od stvarnosti koju žive obični građani”, dodaje ona, ukazujući na potrebu za preispitivanjem vrijednosti i prioriteta unutar društva. Ova situacija ukazuje na širi problem u kojem se odlučivanje na visokom nivou ne odražava na realne potrebe zajednice.
Socijalna distanca i nesigurnost
Vladimir Vasić, sociolog, ukazuje na još jedan važan aspekt ove situacije: paralelni svijet u kojem političari žive. “Oni često ne razumiju stvarne probleme običnog čovjeka. Dok se borimo sa svakodnevnim izazovima, oni kreiraju zakonodavstvo koje im olakšava život, a da pritom ne razmišljaju o posljedicama po najranjivije grupe”, ističe Vasić. Ovaj fenomen može dovesti do daljnje socijalne napetosti i ukazuje na potrebu za većim angažmanom građana u političkom procesu. U trenutnim okolnostima, kada mnogi roditelji pokušavaju preživjeti, izuzetno je važno da se čuje njihov glas.
U svjetlu ovih događaja, važno je postaviti pitanje: kako se možemo boriti protiv ovih nepravdi? Trebamo li kao društvo preuzeti odgovornost i podići svoj glas protiv takvih razlika? Razgovor o ovim temama je od suštinskog značaja za budućnost naše zemlje. Rješenja ne leže samo u promjenama cjenovnika unutar institucija, već i u širem reformističkom pristupu koji će obuhvatiti obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu. Uključivanje građana u donošenje odluka može dovesti do pravednijih rješenja koja će odražavati stvarne potrebe zajednice.
Na kraju, kako bismo izgradili pravedniju i ravnopravniju zajednicu, potrebno je da se svi uključimo. Građanska aktivnost i angažman su ključni u borbi protiv društvene nepravde. Ako želimo da promijenimo sistem, moramo početi od sebe – od načina na koji razmišljamo i kako se ponašamo prema drugima. Samo zajedničkim snagama možemo promijeniti ovaj svijet na bolje. Uloga građana nije samo da pasivno promatraju, već i da aktivno učestvuju u stvaranju rješenja koja će unaprijediti kvalitet života svih, a posebno onih najranjivijih.
