Teške optužbe o mogućem zlostavljanju djeteta potresle Unsko-sanski kanton
Javnost u Unsko-sanskom kantonu uznemirile su ozbiljne optužbe o mogućem fizičkom zlostavljanju troipogodišnjeg djeteta u jednom privatnom vrtiću u Cazinu, koji je, prema navodima oca, radio bez potrebnih dozvola. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da, iako je slučaj prijavljen prije više od dva mjeseca, nadležne institucije se još uvijek nisu zvanično oglasile niti su poduzele vidljive korake.
Riječ je o Šemsi Redžiću, samohranom ocu koji tvrdi da je njegovo dijete u vrtiću bilo izloženo fizičkom nasilju. Kako navodi, u javnosti se nije oglašavao odmah, jer je želio da policija i Tužilaštvo rade svoj posao bez pritiska medija. Međutim, nakon skoro dva i po mjeseca bez ikakvog konkretnog epiloga, odlučio je ispričati svoju priču.
“Radio sam, plaćao vrtić i vjerovao da su mi djeca sigurna”
Redžić pojašnjava da je ostao sam s djecom nakon što je njegova supruga napustila porodicu dok je on radio u inostranstvu kako bi obezbijedio egzistenciju. Bio je primoran vratiti se u Bosnu i Hercegovinu i sam preuzeti brigu o djeci. Zbog posla, djecu je upisao u privatni vrtić smješten u privatnom objektu, vjerujući da su tamo sigurna.
“Vrtić sam uredno plaćao kako bih mogao raditi i pošteno zaraditi. Nisam tražio nikakve povlastice – samo da mi djeca budu sigurna”, kaže on.
Povrede koje su se ponavljale iz dana u dan
Prve sumnje pojavile su se kada je dijete kući dolazilo s povredama.
Prvo su bile ogrebotine, zatim razbijena usna, uz objašnjenja da se dijete igralo ili udarilo igračkom. No, treći dan situacija se, kako kaže otac, potpuno promijenila.
“Kad sam ga uzeo u naručje, počeo je plakati i rekao: ‘Babo, ja neću kod tete. Teta nas tuče, stavlja ruku na usta i vodi nas u strašnu sobu.’”
Otac tvrdi da je dijete isto ispričalo policiji i ljekarima.
Policija obaviještena, medicinska dokumentacija postoji – ali epiloga nema
Slučaj je prijavljen policiji, a dijete je pregledano u zdravstvenoj ustanovi. Prema navodima, medicinska dokumentacija bilježi više povreda u predjelu glave, lica i trupa, uključujući hematome i ogrebotine, te je preporučen pojačan nadzor i daljnje praćenje.
Otac navodi i da mu je u jednom trenutku sugerisano da “ne prijavljuje policiji”, uz obećanje da će se “sve riješiti”, ali on na to nije pristao.
“Prošlo je više od dva i po mjeseca. Koliko ja znam – ništa se konkretno nije desilo. Zato javno pitam: da li zakon štiti dijete ili nekoga drugog?”
“Radim na skeli, na minusu, ali neću odustati”
U emotivnom svjedočenju, Redžić opisuje težinu života samohranog roditelja.
“Radim na skeli, na minusu, na visini od 40–50 metara. Gledam hoću li se vratiti kući živ. Plaćaš da ti djeca budu zbrinuta, a onda ih zatekneš ovakve.”
Dodaje da neće uzimati pravdu u svoje ruke, iako mu je to teško prenosi crna-hronika
“Ako sam ja odrastao bez roditelja, saburom ću se boriti da moja djeca ne odrastu bez mene. Ima zakon – neka zakon radi.”
Institucije i dalje bez odgovora
Do trenutka objave, nije bilo zvaničnog saopćenja nadležnih institucija. Ukoliko se ovi navodi potvrde, riječ je o izuzetno ozbiljnom slučaju koji otvara pitanja:
-
nadzora nad privatnim vrtićima
-
zaštite djece
-
odgovornosti institucija
🧒 Djeca moraju biti zaštićena.
⚖️ Institucije moraju dati odgovore.
❗ Šutnja ne smije biti opcija.
