Ovu priču nam je ispričao čovjek lično, prenoseći svoj slučaj i slučaj svoje porodice.
Mi smo porodica sa više sinova koji u jednom skromnom apartmanu žive zajedno sa svojim roditeljima. Materijalno stanje porodice je skromno, ali hvala Allahu bili smo zadovoljni i čvrsto uvjereni u nafaku koju nam je Allah dao.
Jednog dana, članovi porodice su se složili da oforme jedno sanduče unutar porodice pod imenom ‘sanduče za sadaku’. Propisi oko tog sandučeta i skupljanja novca su bili jedinostavni. Svaki član porodice bi mjesečno, shodno svojim mogućnostima stavljao jedan iznos u sanduče, a zatim bi nakon izvjesnog vremena otvarali to sanduče, povadili taj novac i dijelili ga fukari i siromasima.
Profesor Taha Ebu Kurejše, narator ove priče ističe da kada bi se razbolio neko od članova njihove porodice ili bi mu teško išlo u životu, stavljajući našu sadaku u sanduče, nanijetili bi za ozdravljenje te osobe ili da Allah olakša nevolje nekom od članova naše porodice koji je imao stanovite probleme. Zahvaljujući Uzvišenom Allahu, rezultat je bio pozitivan, bolesnik bi bio izliječen i poteškoće bi bile otklonjene. Neću pretjerati ako kažem, u našu kuću, hvala Uzvišenom Allahu, ljekar nikada nije ulazio.
Izvor: ”Liječi se sadakom”
Autor: Halil Ahmetspahić
Za Akos.ba priredila: Fahreta Vreva
