U posljednje vrijeme, Sebija Izetbegović, bivša direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i aktuelna zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, iznijela je oštru kritiku prema potezima Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i njenim liderima, uključujući premijera Fadila Novalića. Na svom društvenom profilu, Izetbegović je osvrnula se na određene odluke koje su donijeli članovi nove vlasti, naglašavajući kontrast između prošlih i trenutnih političkih situacija. Nakon što je ukazala na političke poteze koji nisu u interesu građana, postavila je pitanje: “Ima li još iko da misli da je ‘svanulo’ osim onih koji će dobiti ovoliko para?”
Sebija Izetbegović se osvrnula na prethodnu aferu, koja je vezana za kupovinu respiratora od strane Fadila Novalića i Vlade FBiH u jeku pandemije COVID-19. Tokom te situacije, novac je uloženo za kupovinu respiratora koji su, kako ističe Izetbegović, na kraju bili isti oni koji su dobiveni u donaciji od Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), ali plaćeni mnogo skuplje. Iako su respiratori bili kupljeni za 10 miliona KM, Izetbegović podsjeća da “Nesporno je dokazano da sebi nije priskrbio nikakvu materijalnu korist, kao i da ti respiratori nisu nikome naškodili”. Zbog tih događaja, premijer Fadil Novalić je završio u zatvoru, što je bio jedan od najvećih političkih skandala u BiH u posljednje vrijeme.
Izetbegović zatim prebacuje fokus na trenutnu Vladu FBiH, koju predvodi Nermin Nikšić, i osvrće se na činjenicu da je ova vlast, umjesto da se bavi socijalnim i ekonomskim pitanjima, odlučila uzeti kredit od 10 miliona KM za, kako smatra, “popravku primanja” svojih ministara i savjetnika. To je izazvalo dodatne kontroverze, jer se kamate na taj kredit iznose 3%, a novac je, prema Izetbegović, korišten za povećanje naknada za stanove i odvojeni život političarima, koji će, među ostalim, primati 600 KM samo za trošak odvojenog života. Izetbegović je u svom obraćanju također napomenula da je 600 KM iznos koji je više od najniže penzije u BiH. Ova situacija, prema njenom mišljenju, izaziva opravdanu sumnju i bijes građana, koji će se pitati zašto se sredstva koriste na ovakav način kada je ekonomska situacija u zemlji i dalje vrlo teška.
U svom obraćanju, Sebija Izetbegović ne štedi riječi ni prema trenutnoj vlasti, jasno ističući da su novi politički lideri usmjereni prema samo-poboljšanju svojih uvjeta i standarda života, dok istovremeno ne rješavaju ključne probleme poput zdravstvene zaštite, privrede i borbe protiv korupcije. Na temelju ovih okolnosti, Izetbegović postavlja retoričko pitanje, naglašavajući kako su mnogi građani razočarani u političke elite: “Ima li još iko da misli da je svanulo?”
U kontekstu ove situacije, političari koji su sada na vlasti doživljavaju ozbiljne kritike od strane javnosti, jer njihove odluke stvaraju duboke podjele unutar zemlje. Čini se da je za Izetbegović, u trenutnoj političkoj situaciji, najvažniji aspekt borba za ustavni poredak i očuvanje prava i interesa građana Bosne i Hercegovine, dok se istovremeno protive zloupotrebama vlasti u korist pojedinaca.
U zaključku, ono što Sebija Izetbegović pokušava poručiti je da se u Bosni i Hercegovini mora dogoditi promjena u političkoj dinamici, jer trenutne vlasti izgledaju kao da su više usmjerene na vlastitu korist nego na stvarne potrebe građana. “Svanulo” za jedne, očito nije isto što i za druge, i ovakve nejasne političke igre postavljaju ozbiljna pitanja o odgovornosti onih koji odlučuju o sudbini zemlje.
Iako su Fadil Novalić i Nermin Nikšić politički konkurenti, Izetbegović jasno ukazuje na sličnosti u njihovim politikama kada je riječ o osiguravanju beneficija za političare na račun drugih prioriteta. Iako su prethodne vlasti bile optuživane za neefikasnost u rješavanju ekonomskih i socijalnih problema, trenutna situacija pokazuje da se iste greške ponavljaju. “Povećanje primanja političara” usmjereno je na one koji su već na vlasti, dok građani koji pate zbog teške ekonomske situacije ostaju zapostavljeni. Ovaj kontrast izaziva veliku zabrinutost među građanima, koji postavljaju pitanja o moralnim i etičkim standardima političara. Zbog svega navedenog, Izetbegović naglašava da BiH mora krenuti putem istinskih promjena, koji uključuju odgovorno upravljanje javnim sredstvima i usmjerenost na potrebe običnih ljudi, a ne političkih elita.
