U oproštajnom pismu koje je napisala Esil Jagi svojoj prijateljici šehidi Nidai Ed Dahšan, pa nam ga poslala, ona kaže:
“Najviše čega se Nida bojala je bio osječaj usamljenosti, te je često govorila da je toga jedino strah. Život joj je bio takav da do zadnjeg trenutka nije morala to da doživi, pa je ovaj svijet napustila u društvu svojih roditelja.
Meni je govorila da neće dopustiti da se ova godina završi, a da ne ode na umru. To joj je bila velika želja.
Planirala je da se zaposli na polju farmacije, te je bila na birou rada u potrazi za poslom.
Jos dok je bila u završnoj fazi na fakultetu, velika ljubav prema znanju ju je natjerala da traži neku stipendiju kako bi nastavila školovanje vani, ali joj ta želja nije ispunjena. Nije uspjela izaći iz Gaze. nije uspjela ni da se zaposli, te da ima svoju platu neovisna od drugih.
Njene studije i velika pažnja koju im je pridavala su počele ostavljati traga i na njeno zdravlje, te je u zadnjih nekoliko mjeseci počela uzimati i lijekove za srce. Znala sam joj reći da se smiluje nad samom sobom, te da je postala oštroumnija i pametnija i od samih doktora.
Još uvijek ne vjerujem i ne mogu nikako povjerovati da je umrla. Ne mogu nikako prihvatiti da je umrla uprkos njenom osjećaju da će da umre mlada. Još uvijek ne mogu vjerovati da su njene želje umrle.
Željna tvog glasnog osmijeha. Željna tog da te upitam o nekom lijeku, a da mi ti odgovoriš sa svim tvojim znanjem. Doviđenja, Nida.”
Nida je preselila kao šehida 21. novembra 2023. sa ocem i majkom.
Izvor: Šehidi Gaze, X
