Borba za Pravdu: Priča o Emiru Curi i Njegovoj Sestri
U srcu Goražda, grada bogate historije i snažnih zajednica, jedna porodica vodi borbu koja je mnogo više od lične tragedije. Ona simbolizuje duboku patnju i neumornu potražnju za pravdom koja je prisutna među mnogim građanima Bosne i Hercegovine. Selveta Sommerfeld, sestra ubijenog Emira Cure, već godinama se bori da istina o njegovoj smrti izađe na vidjelo. Njene riječi su prožete tugom, ali i snažnom odlučnošću da se pravda konačno zadovolji. Od trenutka kada je saznala za tragediju, suočavala se s brojnim preprekama koje su otežavale proces istrage, a to je iskustvo zajedničko mnogim porodicama koje su izgubile voljene.
“Na samoj dženazi pripadnici krim-policije iz Goražda saopštili su mi da je mog brata ubio pretis lonac, iako je bilo očito da to nije istina”, izjavila je Selveta. Ova izjava nije bila samo šokantna, već je dodatno potvrdila sumnju u sposobnost institucija da pruže adekvatnu zaštitu i pravdu žrtvama. Dan nakon iznenadnog gubitka, ubice su uhapšene, ali su mnogi aspekti istrage ostali nejasni, što je dodatno otežalo njen put ka pravdi. Cijenjena u svojoj zajednici, Selveta se često oslanja na podršku prijatelja i porodice, koji joj pomažu da kroz sve teške trenutke zadrži nadu.
Selveta se suočila s izazovima koje su mnogi porodice žrtava prepoznali – nedostatak transparentnosti i odgovornosti institucija. Unatoč neprekidnom slanju zahtjeva i informacija raznim organima, uključujući Tužilaštvo BPK, Kantonalni sud Goražde i Federalno tužilaštvo, odgovori su izostali. “Brat nije imao suprugu ni djecu, ali mi, njegova braća i sestre, ostali smo iza njega. Mi smo oštećena strana i imamo svoja prava”, naglašava ona. Ova izjava odražava osjećaj beznađa koji mnogi prolaze kada se suočavaju s pravosudnim sistemom koji se čini nedostupnim. U društvu gdje se pravda često doživljava kao privilegija, a ne kao pravo, Selveta postaje glas mnogih koji se bore protiv sistema koji ih ne sluša.
U trenutku kada je saznala da je postupak prenesen na Kantonalni sud u Zenici, njena zabrinutost se povećala. Ova promjena lokacije, kao i činjenica da tužilac Mirsad Bilajac nije prisustvovao ročištu, dodatno su potaknuli njene sumnje u sposobnost trenutnih tužitelja da adekvatno zastupaju slučaj njenog brata. “Tražit ću da optužnicu preuzme tužilac iz Kantonalnog tužilaštva Zenica”, poručila je ona, izražavajući svoju frustraciju prema trenutnom stanju stvari. Ova promjena pokazuje koliko je važno za porodice žrtava da imaju povjerenje u pravosudni sistem, ali i koliko je teško održati tu vjeru kada se suočavaju s konstantnim promjenama i neizvjesnošću.
Ova borba za pravdu nije samo individualna; ona predstavlja širu sliku o stanju pravde u Bosni i Hercegovini. Mnogi građani se suočavaju s nesigurnostima u pravosudnom sistemu, a ovaj slučaj je samo jedan od mnogih gdje se postavlja pitanje vjerodostojnosti institucija. “Ne dam mrtvog brata! Do kraja ću se boriti za pravdu i tražiti da svi koji su imali ikakve veze s ubistvom budu kažnjeni”, izjavila je Selveta, pokazujući svoju odlučnost da se ne povuče pred izazovima koje nosi borba za pravdu. Njen poziv na akciju odražava osjećaj zajedništva među onima koji su pretrpjeli slične gubitke, i postavlja važno pitanje: kako osigurati da pravda bude dostupna svima, a ne samo onima koji imaju sredstva ili utjecaj?
Emir Curo, čije je beživotno tijelo pronađeno 5. novembra 2024. godine, predstavlja još jednu žrtvu nasilja koja je ostavila dubok trag na zajednicu. Njegova smrt, uzrokovana surovim činom, dovela je do hapšenja dva osumnjičenika, Nedima Ramovića i Aldina Ligatu. Ovaj slučaj, koji je izazvao burne reakcije, potvrđuje činjenicu da je pravda u mnogim slučajevima postala spor proces, koji zahtijeva hrabrost i ustrajnost od strane porodica žrtava. U međuvremenu, Sveveta se suočava s novim izazovima, uključujući medijske napade i pritisak javnosti, što dodatno otežava njenu borbu.
Na kraju, borba Selvete Sommerfeld je borba za sve one koji su izgubili svoje voljene, ali i borba za pravdu koja se često čini nedostižnom. Njena hrabrost i odlučnost da se suoči s institucijama koje su odgovorne za pružanje pravde postavlja važan primjer. “Pravda je spora, ali ću se izboriti za pravdu svog ubijenog brata”, zaključila je, ostavljajući nas s nadom da će njena priča inspirisati druge da se bore za svoja prava i prava svojih voljenih. Njen poziv na pravdu ne odnosi se samo na njen slučaj; to je poziv za sve nas da se aktivno uključimo u borbu protiv nepravde i da budemo svjesni svojih prava.
