Od opasnih stvari koje su u današnjem vaktu uveliko rasprostranjene među muslimanima, jeste dovljenje, odnosno traženje od Allaha da se smiluje, oprosti, i uvede u Džennet neko ko je umro kao nemusliman.
To se čini raznoraznim frazama, koje nekada nesvjesno ljudi kažu, možda i ne misleći da time dove i čine zabranjenu stvar, a nekada to ljudi svjesno i jasno čine iz neke kurtoazije i lijepog gesta prema komšiji, poznaniku ili javnoj ličnosti koja je bila dobra prema muslimanima. Nije sporno istaći nečiju historijsku ulogu, ako je stao na ispravnu stranu, npr. kod nas u agresiji na našu domovinu, ali ima nešto što je granica, i prekoračivanje granica nije uredu. Lijepa riječ se može kazati, a da se ne naruši ovo što smo spomenuli. Jedno je lijep gest u našim ovosvjetskim vezama, a drugo su ahiretske stvari i principi, koje ne trebamo miješati sa dunjalukom.
Često tu emocije nadvladaju naspram šerijatskih propisa. Ali glavni razlog je neznanje, i neimanje dovoljno ljubomore spram vjere i mržnje u srcu spram kufra (nevjere) i nevjernika.
Musliman mora znati da su kufr i širk najveći grijesi, koje Allah najviše mrzi, i koji su jedini grijesi koji čovjeka ako umre pri njima, ostavljaju u vječnoj Vatri. Prije će deva proći kroz iglene uši, nego što će jedan nevjernik u Džennet ući. To Allah jasno kaže u suri El-A’raf. Uglavnom, od postulata islamskog vjerovanja jeste da se to ne smije činiti, i u tom kontekstu imamo jako mnogo ajeta i hadisa. Ali zadovoljit se insan može kada vidi i to da su učenjaci ovog ummeta kroz sva stoljeća, jednoglasni u zabrani činjenja tog.
Kaže šafijski pravnik, imam Nevevi, rhm.: “Dženaza nevjerniku, i traženje oprosta za njega, to je haram po tekstu Kur’ana i idžma’u (koncenzusu).” [Medžmu’, 5/119.]
Kaže hanbelijski pravnik, šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm.: “Traženje oprosta za nevjernike, nije dozvoljeno po Kur’anu, Sunnetu i idžma’u.” [Medžmu’u fetava, 12/489.]
Koliko je ovo opasno, dovoljno o tome govori i činjenica da je malikijski pravnik, imam Šihabuddin El-Karafi, rhm., spomenuo da je dova za nevjernika od stvari koje izvode čovjeka iz vjere Islama, jer je kategoričko jasnim argumentima potvrđena zabrana činjenja istog. [Furuk, 272. ferq, pojašnjenje koje su to dove kufr]
Ono što jeste dozvoljeno, jeste doviti Allahu da ih uputi u Islam, i to je najveće dobročinstvo koje ih može od nas zadesiti.
A što se tiče riječi Ibrahima, alejhisselam: “……..onaj ko bude mene slijedio, moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti uistinu, praštaš i Samilostan si.” [Sura Ibrahim, 36. ajet.]
Kaže imam Ibnul-Kajjim, rhm., komentarišući ovaj ajet: “Nije rekao (Ibrahim), ‘Ti si Silni i Mudri’, jer je mjesto na kojem su izrečene ove riječi mjesto iznošenja emocija i dove, tj.: Gospodaru ako im se smiluješ i oprostiš, tako što ćeš ih uputiti da se vrate iz širka u tevhid, i iz nepokornosti u pokornost’, kao što je to rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahu, oprosti mom narodu, oni doista ne znaju.” [Medaridžus-salikin, 1/36-37.]
“Allahu, oprosti mom narodu, oni doista ne znaju.” [Buhari, br. 3290., Muslim, br. 1792.]
Kaže hanefijski pravnik i muhaddis, Bedruddin el-‘Ajni, rhm.: “Značenje ovih riječi, jeste: Allahu, uputi ih u Islam, sa kojim će moći da postignu tvoj oprost, jer je nevjerstvo (kufr), grijeh koji se ne oprašta, ili da hadis znači: Allahu, oprosti im ako prihvate Islam.” [Umdetul-kari, 19/23., ista ova dva objašnjenja spomenuo je i hafiz Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 11/196.]
Ostaje ono što su naveli pojedini učenjaci, da im se dovi za uputu i oprost ako prime Islam. Kaže malikijski učenjak i mufessir, Kurtubi, rhm.: “Mnogi učenjaci su kazali da nema smetnje da čovjek dovi za svoje roditelje koji su nevjernici i da za njih traži oprosta dok su živi. A oni koji kao takvi umru, za takve više nema nade, pa se za takve ne dovi.” [Džami’u li ahkamil-Kur’an, 8/274.]
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je zabranjeno da dovi i traži oprost za svoju majku. Samo mu je dozvoljeno bilo da pozijareti njen kabur. [Muslim, br. 976]
Kaže imam Nevevi, rhm.: “U hadisu je dokaz da je zabranjeno doviti za nevjernika.” [Minhadž, Šerhu Sahihi Muslim]
A Allah zna najbolje. Na Njega se oslanjamo. Njega molimo da nam se smiluje, prekrije naše mahane i sramote, oprosti grijehe i nedostatke.
Pripremio: Faris Perenda
n-um
