U posljednjem intervjuu koji je dao Večernjim novostima, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, iznio je niz dramatičnih tvrdnji koje su uzburkale političku scenu regiona. U središtu njegovih izjava su navodni pokušaji atentata na njega, prisustvo stranih obavještajnih službi u Bosni i Hercegovini, te njegove oštre kritike na račun međunarodne zajednice, posebno Velike Britanije i Kristijana Šmita, kojeg Republika Srpska ne priznaje kao visokog predstavnika. Cijeli razgovor protkan je snažnom retorikom samoodbrane i odbijanja bilo kakvog kompromisa, čak i po cijenu vlastite sigurnosti.
Dodik je, bez ustručavanja, kazao kako ne namjerava odustati od svoje političke borbe, navodeći da ga nikakvi politički procesi ne mogu slomiti. Najšokantnija tvrdnja koju je iznio jeste da je britanska vojska navodno poslana u Bosnu i Hercegovinu sa zadatkom da ga fizički ukloni, i to na način karakterističan za mafijaške egzekucije. Kako kaže, takve informacije dobio je od trojice predsjednika evropskih država i jednog premijera. Ova navodna operacija, prema njegovim riječima, podrazumijevala je dolazak grupe od četrdesetak britanskih vojnika s ciljem da ga eliminišu, uz opravdanje da je pružao oružani otpor.
Dodik ovu strategiju opisuje kao tipičnu mafijašku logiku – “ako nema čovjeka, nema ni problema”. Ističe da se, uprkos svemu, i dalje slobodno kreće i da se ne osjeća izolovano. Kada je upitan o sve češćim pozivima na nasilje u javnom prostoru, uključujući i one koji pozivaju na oružani sukob ukoliko bude zaštićen od strane policije Republike Srpske, Dodik je apelovao na razboritost i racionalnost, ističući kako ne želi da iko strada.
Prema njegovim riječima, trenutna politička situacija je rezultat međunarodnog pritiska, pri čemu posebnu odgovornost vidi u djelovanju Kristijana Šmita. Navodi kako je Šmit prekršio međunarodno pravo, a da su mu u tome pomogli bošnjački politički akteri. Dodik smatra da je njegova vlastita pozicija legitimnog predsjednika ugrožena odlukama osobe “koju niko nije legitimno izabrao”.
U svom karakterističnom tonu, Dodik tvrdi da mu je iz Brisela također predloženo da se skloni, odnosno da se povuče iz političkog života, ali je on to kategorično odbio. Njegova poruka je bila jasna:
“Neću se skloniti, pa makar NATO došao po mene!”
Nadalje, istakao je kako se ponovo aktivirala Agencija za istrage i dokumentaciju (AID), koju opisuje kao “muslimansku ratnu obavještajnu službu”. Prema njegovim tvrdnjama, svi preživjeli agenti AID-a su ponovo angažovani i prate svaki njegov korak – od prelazaka granica do dnevnih aktivnosti. Upozorio je da ne preporučuje bilo kakve poteze s njihove strane, jer bi, kako tvrdi, takvi pokušaji završili neuspjehom.
U ovom kontekstu je posebno naglasio:
-
AID navodno aktiviran za njegovo praćenje
-
Prisluškivanje i praćenje kretanja preko granice
-
Upozorenje da se ne pokušava djelovati na teritoriji Republike Srpske
Kao što je više puta ranije tvrdio, Dodik ponavlja stav da je proces koji se vodi protiv njega pred Sudom BiH politički motivisan, a samu instituciju naziva “neustavnom”. Kritikuje dvostruke standarde pravosuđa, spominjući slučajeve Nasera Orića i Atifa Dudakovića, za koje tvrdi da nisu adekvatno sankcionisani za zločine nad Srbima, dok se njemu sudi zbog političkih stavova i poteza.
Dodik smatra da je krajnji cilj njegovih političkih protivnika:
-
Zabrana njegovog političkog djelovanja
-
Slabljenje SNSD-a kao vladajuće stranke u RS
-
Ugašavanje institucionalne snage Republike Srpske
Na kraju, poruka koju Dodik šalje jeste da se neće povući, da će se boriti za interese Republike Srpske, te da vjeruje kako je međunarodna zajednica odabrala pogrešnu stranu. Sve što mu se stavlja na teret, prema njegovom tumačenju, dio je šireg plana za destabilizaciju vlasti u RS i njegovu ličnu eliminaciju s političke scene.
Njegove tvrdnje ostavljaju mnogo prostora za sumnju, analizu i reakciju, ali jedno je jasno – Milorad Dodik ne planira da se povuče tiho, čak i kada su ulozi krajnje ozbiljni.
Hvala vam na čitanju.
