U svjetlu nedavnih dešavanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, posebnu pažnju izazvala je informacija da je Željka Cvijanović, i pored važećih američkih sankcija, uspjela dobiti vizu za ulazak u Sjedinjene Američke Države. Ova odluka otvorila je brojna pitanja, kako u domaćim, tako i u međunarodnim političkim krugovima, te pokrenula različite interpretacije o mogućim političkim signalima koje šalje Washington.
Naime, iako se Cvijanović nalazi na tzv. crnoj listi Ministarstva finansija SAD-a još od kraja jula 2023. godine, kada su joj uvedene sankcije koje uključuju blokadu imovine i zabranu ulaska u SAD, ona je ipak nedavno posjetila ovu zemlju. Važno je istaći da je viza odobrena isključivo iz razloga što Cvijanović trenutno obavlja funkciju predsjedavajuće Predsjedništva BiH, dakle kao službeni predstavnik države, što otvara prostor za izuzetke u primjeni sankcija.
Viza koju je dobila, kako se neslužbeno tvrdi, imala je ograničen karakter, tačnije radilo se o jednokratnoj, kratkotrajnoj vizi, čime je omogućeno njeno prisustvo u SAD-u samo za određeni događaj ili funkciju. Pojedini analitičari ukazuju na to da se ova situacija najvjerovatnije odnosi na planirano obraćanje Cvijanovićke pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, za što je mogla zatražiti specijalnu dozvolu.
Politički analitičar Davor Gjenero ovu situaciju vidi kao simboličku poruku koja ide dalje od puke administrativne odluke. Prema njegovom mišljenju, odobrenje vize nije znak podrške Cvijanovićki, već poziv na distanciranje od Milorada Dodika, njenog bliskog političkog saveznika. Gjenero ističe da je sudbina Milorada Dodika „zapečaćena“ u očima američke administracije, ali da se još uvijek pruža prilika članovima njegovog političkog kruga da se diferenciraju i eventualno izbjegnu daljnje posljedice.
Posebno značajnu dimenziju ovom slučaju daje i činjenica da nova američka administracija pokazuje drugačiji pristup prema BiH nego prethodna. Analitičar Velizar Antić smatra da su na sceni nova pravila igre u kojima sankcije ne znače nužno i političku blokadu u svim segmentima. On naglašava da ovakav potez može imati pozitivan efekat na unutrašnju političku dinamiku u BiH, jer bi mogao potaknuti domaće političke aktere da više međusobno sarađuju i jačaju unutrašnji dijalog.
Da podsjetimo, sankcije uvedene Cvijanovićki podrazumijevaju sljedeće:
-
Zabranu ulaska u SAD kao imigranta ili neimigranta, osim ako izuzeće ne odobri državni sekretar ili sekretar za domovinsku sigurnost.
-
Zamrzavanje potencijalne imovine i transakcija koje bi mogle biti povezane sa američkim sistemom.
-
Uključivanje na listu osoba koje su odgovorne za podrivanje sigurnosnih i mirovnih procesa u regiji.
Sankcije su uvedene u skladu sa Izvršnom uredbom koja predviđa kaznene mjere protiv osoba koje direktno ili indirektno učestvuju u destabilizaciji Bosne i Hercegovine. U obrazloženju se navodi da je Cvijanović jedna od četiri zvaničnika koji su uključeni u aktivnosti koje imaju za cilj razbijanje države BiH, kao i opstrukciju provođenja međunarodnih sporazuma iz oblasti mira i sigurnosti.
Uprkos svemu, ovo nije prvi slučaj da neko ko je pod američkim sankcijama dobije vizu za SAD. Primjeri iz prošlosti uključuju i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, kojem se takođe odobrava viza za prisustvo sjednicama Generalne skupštine UN-a, ali uz strogo ograničenje kretanja i broja osoba u pratnji. Time se zadržava protokolarni minimum koji omogućava funkcionisanje međunarodnih institucija, bez da se istovremeno šalje poruka o političkoj podršci sankcionisanim osobama.
Zaključno, slučaj Željke Cvijanović predstavlja kompleksnu diplomatsku poruku: s jedne strane, američke sankcije ostaju na snazi i nisu ublažene, ali s druge strane postoji diplomatski pragmatizam kada su u pitanju međunarodne obaveze i institucionalni kontakti. Ova odluka može imati šire posljedice po odnose unutar BiH, ali i signalizirati jasnu poruku drugim političkim akterima da se prostor za pregovore i političke korekcije još uvijek nije potpuno zatvorio.
Na kraju, ostaje da se vidi kako će se ovaj događaj odraziti na političku scenu u BiH i odnose sa međunarodnim partnerima. Iako je riječ o izuzetku, a ne promjeni kursa, jasno je da ovakvi potezi mogu postati povod za nove političke kalkulacije, unutrašnje pregrupisavanje i moguće pokušaje spašavanja političkog legitimiteta u očima međunarodne zajednice.
Da li misliš da će ovaj potez imati dugoročan uticaj na odnose unutar Predsjedništva BiH?
