Nikola Špirić, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, iznio je snažnu kritiku prema političkoj opoziciji iz Republike Srpske, optužujući ih da podržavaju platformu koju smatra prijetnjom za budućnost zemlje. On je istakao da je ovo političko djelovanje, koje podržava Sarajevo, zapravo put prema unitarizaciji BiH i stvaranju jednodomnog parlamenta na državnom nivou, što bi, prema njegovom mišljenju, moglo biti uvod u dalju destabilizaciju države.
Špirić je izrazio duboko nezadovoljstvo načinom na koji se opozicija iz Republike Srpske ponaša, navodeći da su se “začešljali” kako bi preuzeli vlast bez da su to ostvarili na izborima. Ovaj pokušaj, prema njegovim riječima, više je sličan tome da su se potpuno predali u ruke “provodadžija” iz Sarajeva, što, kako tvrdi, dokazuje slabost njihove političke pozicije. Špirić je istakao da je borba za vlast normalan politički proces, ali je također naglasio da je bitno imati stvarnu snagu i podršku naroda, što opozicija iz Republike Srpske, prema njegovim riječima, nema već dugi niz godina.
Taktika opozicije, koja se, prema Špiriću, oslanja na podršku izvan Republike Srpske, zapravo je, po njemu, znak politike koja nije zasnovana na stvarnom izbornom kapacitetu, već na vanjskoj pomoći. U ime SNSD-a, Špirić je jasno poručio da dejtonski ustav i Poslovnik o radu Doma naroda ne dopuštaju nastup u čoporu, implicirajući da će takav pristup biti apsolutno neefikasan. Ova izjava je očiti odgovor na nastojanja opozicije da organizira političke promjene, koje, prema njegovim riječima, nemaju potrebnu čvrstu osnovu u volji naroda.
Osim toga, Špirić se osvrnuo na situaciju unutar same političke strukture, spominjući kako su prošli pokušaji opozicije da preuzme vlast bez stvarnih rezultata na izborima. On je također ukazao na neuspjeh opozicije da nađe političku stabilnost, što, prema njegovim riječima, dovodi do podjele i dodatnog političkog nesuglasja. Čini se da Špirić, u ovom kontekstu, izražava frustraciju zbog činjenice da je opozicija postala previše ovisna o vanjskim faktorima, dok se interni politički kapacitet čini nedostatnim za ostvarivanje stvarnih promjena.
Pored toga, valja napomenuti da je Dragan Čović, lider HDZ-a, spasio Nikolu Špirića od smjene sa pozicije potpredsjednika Doma naroda PS BiH. Ova situacija ilustrira političku igru u kojoj se HDZ ponovo pojavljuje kao ključni faktor u stabilizaciji pozicije SNSD-a unutar državne vlasti. Čović je organizirao bojkot sjednice tako što su tri delegata iz njegove stranke izbjegla prisustvovati glasovanju, što je dovelo do prekida sjednice i nastavka Špirićevog mandata. Ovaj potez jasno ukazuje na međusobne političke saveze unutar parlamenta koji imaju duboke korijene u strateškim političkim odnosima između HDZ-a i SNSD-a.
U isto vrijeme, političari iz opozicije, poput Branislava Borenovića, kritizirali su ovakav pristup. Borenović je za medije izjavio da bojkot i opstrukcija ništa ne mogu postići te da Špirić i SNSD moraju prihvatiti novu političku realnost. Istaknuo je kako se moraju smiriti strasti i fokusirati na rješavanje stvarnih problema s kojima se suočavaju narodi u BiH, poštujući ustavni i institucionalni okvir države.
S obzirom na trenutnu političku situaciju, jasno je da SNSD i njegova politika, koju Špirić dosljedno brani, pokušavaju zadržati dominantnu poziciju u parlamentu. Međutim, sa stajališta opozicije, ovaj politički pristup više nije održiv, jer je jasno da je potrebno raditi na jačanju političkog kapaciteta kroz demokratske procese, a ne oslanjati se isključivo na strateške političke igre i saveze.
Zaključno, situacija u Bosni i Hercegovini se nastavlja razvijati kroz kompleksnu političku dinamiku, gdje se čini da su stari politički savezi među glavnim akterima ključ za opstanak vlasti, dok opozicija i dalje traži način kako da iznese svoju političku snagu na površinu. Jasno je da trenutni politički manevri neće brzo donijeti stabilnost, te je ključno da se radije okrenu rješenju unutrašnjih političkih nesuglasica i postizanju konsenzusa koji bi mogao donijeti dugoročnu državnu stabilnost.
