Optužbe i humanitarni aktivizam: Kontroverze oko studenta Ognjena Markovića U recentnim događajima koji su potresli javnost u Srbiji, ministar prosvjete Dejan Vuk Stanković iznio je oštre kritike prema Ognjenu Markoviću, studentu beogradskog Fakulteta likovnih umjetnosti, zbog njegovog sudjelovanja u humanitarnoj flotili koja je pokušala dopremiti pomoć Palestincima u Gazi. Ova situacija je dodatno zakomplikovana nakon što su izraelske vlasti presrele brodove flotile, a Markovića su navodno pritvorili. Ova priča postaje još kompleksnija kada se uzmu u obzir politički i društveni kontekst, posebno u svjetlu trenutnih napetosti na Bliskom Istoku. Ministar Stanković je na televiziji Kurir komentirao Markovićev zahtjev Vladi Srbije da intervenira i zatraži njegovo oslobađanje. Izjavio je da Marković “pravi međunarodni skandal” i da je njegova akcija neodgovorna. “Ma koliko zaludio i zabludio bio, Vlada Srbije mora brinuti o svakom građaninu”, rekao je Stanković, ali je također naglasio da je Marković sam odlučio krenuti na ovu opasnu avanturu, implicirajući da neće biti odgovornosti države da ga izvlači iz krize koju je sam izazvao. Ove primjedbe ministra Stankovića odražavaju širi narativ o odgovornosti građana prema vlastitoj sigurnosti i o tome koliko država može ili treba intervenisati u takvim slučajevima. Ognjen Marković se u svom kratkom video obraćanju, koje je postalo viralno, predstavio kao žrtva nelegalnog pritvora od strane izraelskih okupacionih snaga. U tom snimku, on je pozvao na pritisak na Vladu Srbije da zahtijeva njegovo oslobađanje, iznoseći teške optužbe o saučesništvu Srbije u genocidu. Ova izjava izazvala je reakcije ne samo među političarima, već i među studentima, aktivistima i širim društvom, postavljajući pitanje kako bi država trebala reagirati kada se njezini građani nađu u opasnosti. Marković se pozicionirao kao glasnogovornik onih koji se bore za ljudska prava, ali i kao simbol otpora protiv nepravde, što je dodatno polarizovalo javnost. Reakcije na Markovićevu akciju i Stankovićeve tvrdnje nisu izostale. Mnogi su studentovu akciju smatrali hrabrim činom solidarnosti sa palestinskim narodom, dok su drugi, uključujući ministra informisanja, bili oštri u kritikama, nazivajući studente učesnike flotile “hipicima” koji žive na račun drugih. Ove izjave dodatno su podijelile javnost, koja se suočava s pitanjem o tome što znači biti aktivist u današnjem svijetu i kako se taj aktivizam može razumjeti u kontekstu nacionalne sigurnosti. Na društvenim mrežama, korisnici su se podijelili u dva tabora: jedni su podržavali Markovićevu hrabrost dok su drugi kritikovali njegovo ponašanje kao neodgovorno, što je dodatno pojačalo tenzije u društvu. Izraelske vlasti su 1. oktobra noću zaplijenile brodove flotile, uključujući jedrilicu “Adara” pod španjolskom zastavom, na kojoj se nalazio Marković. Ova akcija izraelskih snaga izazvala je osude širom svijeta, s mnogim organizacijama koje su ukazale na kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava. Flotila je imala za cilj probijanje izraelske blokade Pojasa Gaze i pružanje humanitarne pomoći, a sada je postala simbol sukoba između aktivizma i državnih politika. U ovom kontekstu, Marković je postao figura koja oslikava šire pitanje međunarodnog prava i ljudskih prava, te izazove s kojima se suočavaju humanitarni aktivisti u opasnim okruženjima. Ova situacija postavlja važna pitanja o ulozi države u zaštiti svojih građana, ali i o odgovornosti pojedinaca kada odluče sudjelovati u akcijama koje mogu dovesti do sukoba s državnim vlastima. Da li je Marković, kao student i aktivist, prešao granicu kada je odlučio sudjelovati u flotili? Ili je njegovo djelovanje izraz hrabrosti i posvećenosti humanitarnim vrijednostima? Ova pitanja ostaju otvorena, dok se društvo suočava s izazovima koje donose globalne krize i lokalne politike. Pitanja o etici aktivizma, kao i o granicama između lične odgovornosti i državne zaštite, izuzetno su važna za razumijevanje ovog slučaja. U konačnici, slučaj Ognjena Markovića nije samo pitanje pojedinca ili humanitarnog aktivizma; on odražava i šire društvene i političke dinamike unutar Srbije i na međunarodnom nivou. Kako se sukobi na Bliskom Istoku nastavljaju, tako se i debate unutar naših društava o pravima, odgovornostima i moralnim izborima koji se nameću aktivistima i državama nastavljaju. Ovo je prilika za dublje promišljanje o tome što znači biti aktivist danas, kako se boriti za pravdu, a istovremeno ostati svjestan potencijalnih posljedica tih akcija. Ova situacija može poslužiti kao povod za preispitivanje vlastitih stavova o podršci humanitarnim inicijativama i načinu na koji se one provode.
