Migracijski tokovi radne snage unutar Balkanskog poluotoka sve više ukazuju na jedan zabrinjavajući trend – masovno iseljavanje radnika iz Srbije u potrazi za boljim radnim uslovima i većim zaradama. Najprivlačnija destinacija u toj potrazi trenutno je Hrvatska, koja je uspjela kreirati ekonomski ambijent u kojem sezonski radnici, naročito iz oblasti ugostiteljstva i turizma, vide šansu za pristojniji život.
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, ova zemlja je tokom prethodne godine izdala preko 206.000 radnih i boravišnih dozvola za strane radnike, što predstavlja rekordan broj u njenoj novijoj istoriji. Većina tih dozvola odnosi se na rad u građevinskom sektoru te u djelatnostima turizma i ugostiteljstva, što su ujedno i najdeficitarniji sektori radne snage u Hrvatskoj. Među strancima koji dolaze u Hrvatsku radi zapošljavanja, nalaze se državljani Bosne i Hercegovine, Nepala, Srbije, Indije, Filipina, ali i radnici iz zemalja poput Uzbekistana i Egipta.
Trend zapošljavanja stranaca u Hrvatskoj nastavlja se i u ovoj godini. Samo u prva tri mjeseca, od 1. januara do 31. marta, izdato je ukupno 53.662 dozvole za rad i boravak, a dominiraju sektori građevine i ugostiteljstva. U brojkama to izgleda ovako:
-
Građevinski sektor: 17.343 izdate dozvole
-
Turizam i ugostiteljstvo: 15.870 izdatih dozvola
Od navedenih 53.662 dozvole:
-
34.030 su izdate za novo zapošljavanje
-
17.250 za produženje postojećih dozvola
-
2.382 za sezonske radnike, od kojih je najveći broj angažiran u ugostiteljstvu i turizmu
Kada se analiziraju nacionalnosti koje dominiraju među sezonskim radnicima, ističu se državljani Nepala, Bosne i Hercegovine, Filipina i Srbije. Posebno zanimljiv je podatak da je samo u prva tri mjeseca ove godine 5.846 radnih dozvola izdato Srbima, što pokazuje da potražnja za ovom grupom radnika konstantno raste.
Jedan od ključnih razloga za ovakav odliv radne snage iz Srbije je velika razlika u platama. Kako navodi Srđan Stojanović iz Udruženja ugostitelja Srbije, u Hrvatskoj su plate u ugostiteljstvu znatno veće, a dodatna pogodnost je to što Srbima nije potreban dug period prilagođavanja, jer razumiju jezik i radne procese. Neki od prosjeka zarada u hrvatskom turizmu su:
-
Konobari: od 1.000 do 1.500 eura
-
Barmeni: između 1.100 i 1.600 eura
-
Recepcioneri: od 1.000 do 1.400 eura
-
Kuhari: i do 3.000 eura, u prosjeku između 1.800 i 2.500 eura
-
Sa napojnicama, zarade mogu preći i 4.000 eura mjesečno
Zbog ovakvih finansijskih prednosti, ugostitelji iz Srbije i Crne Gore sve češće ističu kako ne mogu da zadrže svoje radnike, jer ih Hrvatska ekonomski nadmašuje. Čak ni sezonski poslovi na crnogorskom primorju ne mogu konkurisati hrvatskom tržištu rada, gdje se radnicima nudi bolji smještaj, sigurnije radno okruženje i više plata.
Za razliku od Crne Gore, koja pokušava riješiti problem nedostatka radne snage uvođenjem radnika iz dalekih azijskih zemalja, Hrvatska je pronašla balans između uvoza radne snage i integracije već poznatih regionalnih profila, posebno iz Srbije. Ova praksa se ispostavila kao izuzetno uspješna, jer su upravo Srbi postali jedni od najpoželjnijih sezonskih radnika na hrvatskom tržištu.
Problem se, međutim, ne zaustavlja samo na odlasku. U Srbiji već sada postoji zabrinjavajući nedostatak radne snage, posebno u ugostiteljstvu, što može dugoročno uticati na turizam i privredu. Stalne žalbe poslodavaca pokazuju da je sve teže pronaći i zadržati kvalifikovanog radnika.
Uprkos činjenici da Hrvatska evidentno profitira iz ovog procesa, pitanje dugoročne stabilnosti radne snage u regiji ostaje otvoreno. Ako se ovi trendovi nastave, Srbija bi mogla postati izvoznik radne snage u tolikoj mjeri da će njeno domaće tržište rada ostati u ozbiljnoj krizi.
Zaključno, migracija radne snage iz Srbije ka Hrvatskoj postaje sistematski obrazac, a ne tek povremeni fenomen. Hrvatska koristi ovaj momenat da popuni praznine na svom tržištu, dok Srbija, bez ozbiljnih reformi u oblasti radnog zakonodavstva, plata i općeg ekonomskog ambijenta, rizikuje da se suoči s još većim deficitom radne snage. Ovaj trend jasno pokazuje da ekonomski uslovi, a ne samo patriotski osjećaji, sve više određuju gdje će ljudi tražiti svoju budućnost.
