U posljednjim danima, Bosna i Hercegovina svjedoči ozbiljnim političkim i pravnim krizama koje prijete destabilizaciji zemlje. Naime, Milorad Dodik i njegova vladajuća koalicija, preko Narodne skupštine Republike Srpske (RS), poduzimaju korake koji izazivaju značajnu zabrinutost za budućnost ustavnog poretka BiH. Neustavni zakoni koji su donijeti 5. marta 2025. godine, zabranjuju rad ključnim državnim pravosudnim institucijama, poput Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTV-a i SIPA-e na teritoriji RS. Osim toga, donošenjem novog Ustava RS, entitet pokušava osigurati svoju decentralizaciju i osamostaljenje od BiH, što je suprotno načelima Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je osnovao državu Bosnu i Hercegovinu.
Već 7. marta, nakon što su zakoni stupili na snagu, uposlenici SIPA-e bili su prisiljeni napustiti svoja radna mjesta u Banja Luci, ali nisu dobili jasan odgovor od direktora SIPA-e, Darka Ćuluma, o razlozima ovog postupka. Iako je Ćulum bio na sastanku s predsjednikom RS Miloradom Dodikom i drugim ključnim političkim akterima, njegovo ponašanje nije sankcionisano. SIPA je obustavila svoje aktivnosti u Banja Luci, pozivajući se na sigurnosne rizike, a ključne istrage koje se provode na nivou BiH, uključujući i istrage ratnih zločina, su zaustavljene.
Kroz sve ove događaje, Tužilaštvo BiH se našlo u vrlo delikatnoj poziciji. Iako su od decembra 2024. godine započeli istražne radnje u vezi s napadom na ustavni poredak, zakoni koje je usvojila Narodna skupština RS ozbiljno ometaju njihov rad. Iako Tužilaštvo BiH nastavlja tvrditi da djeluje u punom kapacitetu, jasno je da su mnoge aktivnosti, uključujući istrage ratnih zločina, zaustavljene zbog trenutne političke situacije. Kako bi opravdali ovaj zastoj, spominje se sigurnosna situacija, no u stvarnosti to znači da Tužilaštvo BiH primjenjuje neustavne zakone koje je usvojila vlast RS.
Ove poteze prate i ozbiljne političke kritike, jer Tužilaštvo BiH nije procesuiralo nikoga za nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH, uključujući i one koji su odgovorni za negiranje genocida. Na drugoj strani, često su podizane optužnice protiv onih koji su branili državu BiH, što je dovelo do optužbi da pravosudni sistem ne samo da nije pravičan, već je i politiziran. Iako se Tužilaštvo BiH ponosi svojim radom, glavni tužilac Milanko Kajganić i njegovi suradnici sada se suočavaju s ozbiljnim pitanjem odanosti ustavu BiH i zakonima ove države.
Dodatni problem za pravosudne institucije predstavlja činjenica da Tužilaštvo BiH nije poduzelo nikakve konkretne korake protiv Milorada Dodika i drugih političkih lidera iz RS, koji su izravno odgovorni za urušavanje institucija BiH. Iako postoje izvještaji o kršenju zakona i napadima na ustavni poredak, oni koji su izabrani da štite zakon često okrenu leđa institucijama, dopuštajući političke igre koje ugrožavaju stabilnost države.
Iako politički entiteti unutar BiH nastavljaju međusobnu borbu, jasno je da trenutna situacija ne može dugoročno opstati. Zaustavljanje aktivnosti Tužilaštva BiH u RS i primjena neustavnih zakona samo su posljedice političkog zastoja koji prijeti cijeloj državi. Ukoliko se ovaj trend nastavi, Bosna i Hercegovina će ostati bez funkcionalnog pravosudnog sistema, a politička nestabilnost će dodatno otvoriti prostor za strane utjecaje, što može imati katastrofalne posljedice za cijeli Balkanski region.
Dok se pravosudne institucije u BiH suočavaju sa sve ozbiljnijim izazovima, teško je ne primijetiti i politizaciju pravde koja duboko potresa temeljne zakone zemlje. Naime, visoki politički zvaničnici iz Republike Srpske, na čelu s Miloradom Dodikom, ne samo da krše važeće zakone, već aktivno sprečavaju provodjenje pravde u zemlji. Zakonodavni okviri koji bi trebali obezbijediti funkcionisanje pravosudnog sistema u BiH sada postaju neprovedivi, jer Tužilaštvo BiH i druge pravosudne institucije ne mogu djelovati na cijeloj teritoriji, naročito u RS-u, koji je postao politički i pravni “no-go” zone. Ova situacija ne samo da izaziva pravnu nesigurnost, već dodatno podkopava povjerenje građana u institucije države. Odluke Ustavnog suda i raniji presudi koje se tiču teritorijalnog integriteta BiH i prava svih njenih naroda ostale su nepoštovane, jer lokalne vlasti u RS-u beskompromisno ignorišu te odluke, što dodatno komplicira već teško stanje u zemlji.
U ovom kontekstu, EUFOR je pojačao svoje prisutstvo u zemlji, pokušavajući održati mir i stabilnost, no politički akteri koji stoje iza državnog udara nisu se povukli, nego su čak nastavili s radom na formiranju entitetskih institucija koje se sve više udaljavaju od biH ustava. Ovaj oblik politike eskalacije koju vodi vlast RS stvara opasne preteče za društvenu i političku krizu na višem nivou. Sve ove poteze prati neaktivnost najviših tužilačkih i pravosudnih tijela, čime se šalje jasna poruka da politika prevladava nad pravdom. Tužilaštvo BiH, koje bi trebalo osigurati pravnu jednakost za sve građane, ne čini ništa konkretno da zaustavi neustavne radnje u RS-u, čime ne samo da podriva autoritet vlastite funkcije, već i sam temelj vladavine prava u BiH. Ovaj pravosudni vakuum omogućava dalju manipulaciju i omogućava političkim liderima da i dalje podrivaju državni suverenitet, u čemu ne samo da Tužilaštvo već i druge državne institucije ne poduzimaju odgovarajuće mjere.
