Ugroženi Život u Starom Ugljeviku: Klizišta i Prazna Obećanja
U Starom Ugljeviku, situacija je i dalje izuzetno ozbiljna. Mještani se suočavaju sa posljedicama klizišta koja su pogodila ovo područje, a osjećaj nesigurnosti i straha od gubitka domova postao je svakodnevica. Mnogi od njih žive bez osnovnih komunalnih usluga, kao što su struja i voda, dok su pristupni putevi uništeni. Očekivanja od vlasti koja su se pojavila nakon protesta ispred Opštine Ugljevik ostala su neispunjena, ostavljajući mještane u agoniji i beznadežnosti. Ova situacija nije samo pitanje infrastrukture, već i pitanje ljudskih prava, jer su osnovne potrebe za životom postale gotovo neostvarive.
Prema riječima Svetozara Jovanovića, jednog od mještana koji se aktivno bori za prava svoje zajednice, situacija je postala nepodnošljiva. „Odsječeni smo od svijeta, prepušteni sami sebi. Nemamo puta. Kolaps!”, ističe on, slikovito dočaravajući stanje u kojem se nalaze. Njegove riječi odražavaju frustraciju i osjećaj zapostavljenosti, dok Miladin Tanacković dodaje: „Ovo dok se ne plati životom, nema spasa.” Ova izjava najbolje ilustrira koliko su mještani očajni, ali i koliko su spremni boriti se za svoja prava, unatoč beznađu koje ih okružuje. Na ulicama Starog Ugljevika, osjećaj zajedništva među mještanima raste, ali isto tako raste i njihov strah od neizvjesnosti budućnosti.
Aktuelna Stanje i Reakcija Vlasti
Stanje na terenu ostaje kritično, a mještani više ne žele čekati na obećanja koja su do sada bila samo prazne riječi. Radoslav Jovanović, još jedan od mještana, jasno ukazuje na problem: „Novi direktor dođe i kaže ‘Ja sad došao’, a stari je govorio isto. I tako se problemi gomilaju.” Ova izjava ukazuje na nesposobnost vlasti da se suoči s izazovima i pronađe konkretna rješenja koja bi pomogla lokalnom stanovništvu. Iako se često naglašava potreba za brzim rješenjima, čini se da su odgovorni donosioci odluka više fokusirani na političke igre nego na stvarne potrebe ljudi koje predstavljaju.
Direktor RiTE Ugljevik, Žarko Novaković, pokušava umiriti situaciju, ali jasna su ograničenja u resursima. „Nije to tako mali posao da se riješi preko noći. Molim za strpljenje i razumijevanje”, poručuje on. Ipak, mještani su skeptični prema ovim izjavama, jer su prošle godine već slušali slične riječi, ali bez stvarnih promjena na terenu. Nedostatak konkretnih akcija dovodi do dodatne frustracije, jer se mještani osjećaju kao da su njihovi problemi nevidljivi onima koji bi trebali brinuti o njihovom blagostanju. U ovom trenutku, povjerenje u vlasti je na minimalnom nivou, a mnogi se pitaju hoće li njihove riječi ikada postati djela.
Nade i Očekivanja
U međuvremenu, razgovori o koncesiji na ležištu Ugljevik „Istok 2” postali su centralna tema između mještana i vlasti. Iako ministar energetike i rudarstva RS-a, Petar Đokić, najavljuje rješenja, lokalno stanovništvo ostaje duboko skeptično zbog prethodnih iskustava. „Uprava i Komisija za koncesije rade ono što treba, ali mi ne možemo utjecati na to”, priznaje Đokić, ali mještani su već umorni od čekanja i neispunjenih obećanja. Mnogi od njih se pitaju da li će nova koncesija donijeti stvarne promjene, ili će se samo još jednom iznova ponoviti priče o lažnim obećanjima i propuštenim prilikama.
„Sve nade polažemo u 4. februar”, izjavljuje načelnik Opštine Ugljevik, Dragan Gajić, govoreći o očekivanjima da će se tada donijeti konačne odluke. Međutim, svaki dan bez struje, vode i sigurnih puteva povećava pritisak na lokalnu vlast. Gajić naglašava da je važno riješiti probleme mještana, ali bez konkretnog plana i sredstava, ta nastojanja se čine samo kao još jedna u nizu praznih obećanja. Nažalost, mnogi stanovnici već više ne vjeruju u obećanja, a svaki neispunjeni rok dodatno potkopava njihovo povjerenje u institucije koje bi trebale djelovati u njihovom interesu.
Izazovi i Budućnost Starog Ugljevika
Stanje u Starom Ugljeviku jasno pokazuje koliko su problemi složeni i koliko je potrebno hitno djelovanje. Klizišta koja gutaju kuće i puteve zahtijevaju brza rješenja koja ne mogu biti odložena. Mještani su odavno izgubili povjerenje u obećanja vlasti i sada traže konkretne akcije. Ako nova koncesija donese odgovorno upravljanje i planiranje, to bi moglo biti pozitivno za budućnost, ali mještani već osjećaju da je vrijeme za riječi prošlo — sada su potrebna djela. Pitanja koja se nameću su: Ko će snositi odgovornost za gubitke koje su pretrpjeli? Da li će vlasti konačno preuzeti inicijativu kako bi zaštitile živote i imovinu ovih ljudi?
U suprotnom, priče o Starom Ugljeviku će se ponavljati iz godine u godinu, a ključno pitanje ostaje: ko upravlja resursima koji trebaju služiti ljudima? Mještani su odlučni u svojoj borbi za bolju budućnost, ali bez stvarne podrške i akcije, njihovo strpljenje će se dodatno iscrpiti. Na kraju, cijela zajednica će snositi posljedice neodgovornosti i nesposobnosti onih koji su zaduženi da brinu o njihovim potrebama. U ovoj borbi za opstanak, mještani Starog Ugljevika pokazuju izvanrednu hrabrost i odlučnost, ali im je potrebna pomoć — ne samo riječi, nego konkretni koraci koje će vlasti poduzeti.
