U jeku novih političkih tenzija unutar Bosne i Hercegovine, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, iznio je niz oštrih i provokativnih izjava koje se odnose na aktuelna dešavanja, djelovanje međunarodne zajednice i atmosferu u Federaciji BiH. Njegovi komentari, izrečeni pred kamerama i preneseni u domaćim medijima, snažno odražavaju retoriku konfrontacije, negiranja legitimiteta međunarodnih aktera i isticanja podjela među narodima u BiH.
Stevandić se osvrnuo na nedavne političke i pravne poteze koji se, po njegovom mišljenju, direktno usmjeravaju protiv Republike Srpske, njenog predsjednika Milorada Dodika i ostalih entitetskih zvaničnika. On je kazao da su “sve političke bitke protiv Republike Srpske izgubljene”, sugerirajući da posljednje akcije, uključujući postupke SIPA-e protiv Dodika, predstavljaju očajnički pokušaj izazivanja incidenata.
Izrazito kritikujući strukture iz Federacije BiH, Stevandić je izjavio da tamošnje vlasti pokušavaju sopstvene političke slabosti prikriti oslanjanjem na strane faktore kao što su EUFOR, Christian Schmidt i SIPA, nazivajući takvo ponašanje iluzornim i zasnovanim na metodama koje su na ivici nasilja.
U vezi s djelovanjem visokog predstavnika, iznio je tvrdnju da Christian Schmidt “derogira Dejtonski sporazum” time što donosi zakone bez legitimiteta i potvrde Savjeta bezbjednosti UN-a. Stevandić tvrdi da međunarodna zajednica polako prepoznaje da jedan čovjek kreira zakonodavni okvir po kojem se sudi onima koji mu se lično ne sviđaju. Prema njegovom mišljenju, takvo ponašanje Schmidt-a predstavlja opasni presedan i narušava unutrašnju pravnu i političku stabilnost zemlje.
Stevandić je u svom govoru posebno apostrofirao namjere onih iz FBiH, tvrdeći da su im incidenti postali jedini način djelovanja. Govoreći o nedavnoj posjeti pripadnika SIPA-e, rekao je da je to bio pokušaj izazivanja sukoba, ali da je njihova reakcija bila nenasilna. Opisao ih je kao “nezvane goste” i kazao da su sada mediji iz Sarajeva u stanju “kolektivne histerije u najgorem obliku”.
U razgovoru za jednu televiziju, dotaknuo se i pitanja eventualnog uplitanja EUFOR-a u unutrašnje sukobe. Pojasnio je da je EUFOR već izdao saopštenje u kojem jasno ističu da ne učestvuju u političkim sporovima i ne miješaju se u nadležnosti unutar BiH. Prema Stevandiću, to je povoljan razvoj jer:
-
U slučaju sukoba, EUFOR bi se postavio na međuentitetsku liniju.
-
Ta linija je jedina međunarodno priznata razgraničavajuća linija u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
-
Svako “igranje rata” treba ostati unutar vlastitog entiteta, dok će, kako kaže, sa njihove strane vladati mir.
Najviše kontroverze izazvala je njegova izjava u kojoj je poređenje Schmidtovih metoda sa nacističkim praksama. Optužio je visokog predstavnika da “želi oduzeti imovinu RS-a i finansijska sredstva političkim strankama”, što je usporedio sa time kako su nacisti “otimali imovinu Jevrejima”. Dodao je i da takve mjere neće “zaliječiti rane Sarajeva” jer su, prema njemu, “njihovi politički apetiti megalomanski”.
Kritikujući društveno stanje u BiH, Stevandić je naglasio da nema zajedničkih vrijednosti između naroda, te da se već više od dvije decenije praktikuju “monoetnički običaji” u svim životnim aspektima. Ilustrovao je to primjerom:
-
“Ne pamtimo da je neko iz Banjaluke otišao na svadbu ili maturu u Tuzlu, ili obrnuto”.
Zatim je dao izjavu koja je naišla na posebno oštre reakcije, rekavši da u Sarajevu još uvijek vlada ratna histerija iz 1992. godine, gdje se, prema njegovim riječima, “Srbe naziva najpogrdnijim imenima i targetira cijeli narod”, pri čemu se pokušava pronaći nekolicina Srba koji bi se okrenuli protiv vlastitog entiteta.
Na kraju, iznio je poruku da će Republika Srpska ostati stabilna i nastaviti svoje međunarodne aktivnosti. Pritom je naveo da je nedavno 63 člana svjetskih parlamenata obavijestio pismom o njegovoj verziji početka sukoba u BiH, pokušavajući time dodatno legitimisati svoj stav u međunarodnim krugovima.
U suštini, govor Nenada Stevandića odražava duboko ukorijenjeno nepovjerenje prema institucijama BiH, kao i prema međunarodnim akterima. Njegove poruke su snažno politički obojene, usmjerene ka konsolidaciji podrške u RS-u, ali i otvoreno provocirajuće u odnosu na FBiH. Iako tvrdi da je za nenasilno rješenje, stil retorike i upotreba historijskih paralela ukazuju na zategnute odnose i ozbiljnu političku polarizaciju u zemlji.
