Krovovi prekriveni snijegom. Pusto u naselju Ilijaš. Hladno je. Sunčano podne, ali je dva stepena u minusu. Put nas vodi u Kakanj. Grad udaljen nekih 50-tak kilometara od Sarajeva.
Dimnjaci su pokazatelj da smo već tu. Termolektrana Kakanj, pored cementare i rudnika, jedna od važnijih grana ovog grada. Da biste ušli u grad morate izdvojiti četiri marke. Toliko košta putarina od Sarajeva do Kaknja. U suprotnom smjeru još toliko. Kažu da imamo najskuplji autoput u Evropi. Ne znam je li to tačno, ali sam siguran da je bolja i brža opcija od starog pravca.
U gradu kao da je ljeto. Najmlađi uživaju na svom teritoriju. Stariji u raskoraku između trgovine, posla i režijskih stvari. Treća dob šeta ljubimce ili unuke. Golubovi u zanosu i sreći. A maca sa grane posmatra sva ta dešavanja. Na prvi dojam, mjesto u kojem zaista postoji život. Na drugi, ipak čujete kako se ni ovdje ne diše punim plućima.
U centru Kaknja našao sam se sa Nerminom Šemićem. Mladi farmer, otac dvoje djece i suprug, čovjek vrijednih ruku. Nermina sam upoznao u maju mjesecu 2020 godine. Tada sam zabilježio priču o njemu i Amini, mladom bračnom paru, koji su od porodiljske naknade kupili ovce i započeli biznis. Nakon prvog našeg susreta Šemićima je, kako oni tvrde, krenulo u životu. Samo šest mjeseci poslije, hvale se dobrim reakcijama na njihov poduhvat i prave štalu koja će biti dom njihovom stadu. Kada je završio objekat u koji je sve uložio i smjestio svoje ljepotice, shvatio je da od prodaje ovaca ipak neće imati tako stabilnu egzistenciju. Pozdravio se sa suprugom i djecom i zaputio u Njemačku .
No, vratio se ubrzo, shvatio je da ni tamo nije sjajno. Našao je posao u obližnjoj trgovini i radostan je jer je sa svojom porodicom. Jedni odlaze, drugi dolaze. Neki su očajni, a nekima je idila. No, život jednostavno tako teče. Svako vrijeme je nekom majka a nekom maćeha. Dijelom sudbina, a ponajviše naš izbor – komentariše Alen Avdić na svom YT kanalu.
Ispod ovakvih videa obično bude različitih komentara, većinom podrške.
‘Da jludi znaju sto imaju nikada nebi ostavili svoju domovinu kakva je takvaje.’
Jedan komentar posebno je interesantan i govori o razlozima zbog kojih naši ljudi uopće sele vani.
‘Za trenutnu krizu u BiH nisu krivi nasi predstavnici.Krizu i mrznju ubacili su oni koji od nje imaju korist tj.oni koji su dobili kvalitetnu,jeftinu radnu snagu… A mi i dalje glupi,nebitno koje nacije,nasjedamo…‘ Za razmišljanje…
Priče o povratnicima prenosili smo i posljednjih dana, kao i ranije. Puno ih je i neispričanih u medijima, dok puplicitet najčešče dobijaju one o odlascima. Nerijetko se takve priče ponavljaju, preuveličavaju, što uz sveukupni defetistički narativ koji dominira posljednjih godina u javnom prostoru stvara jedan neprirodan i nezdrav ambijent. Iz takvog jednog ozračja mnogi požele otići, ali.. nije baš tamo negdje, uvijek, trava zelenija nego u Bosni.
miruhbosne.com
