Tačno znamo kako će svijet bez nas, kad preselimo.
Lahko!
Par dana će nas spominjati poznanici, nešto sedmica prijatelji, a koji mjesec porodica.
Nismo ni u čemu nezamjenjivi.
Svijet će sasvim normalno ići i bez nas.
To jutro kad nas ne bude, naši najbliži će morati jesti, piti, obavljati namaz, otići na posao, upražnjavati svoje navike.
Oni koji su nas odvraćali od ispravnih postupaka nam ionako nisu bili prijatelji, pa je besmisleno imati brigu šta govore i dok smo živi.
Mnogi ljudi oklijevaju postati vjernici praktikanti jer se brinu šta će reći njihovi najbliži, njihovo društvo, a ponekad i sasvim im nebitni ljudi.
Stvoreni smo samo radi pokornosti Allahu, a svi i sve su samo putnici poput nas, bili svjesni toga ili ne.
Troši život pametno. Curi nam svima.

Imancipacija