Rušenje simbola: Transformacija rudarskog naslijeđa u modernu trgovinu
U srcu Kaknja, gdje se decenijama uzdizao rudarski toranj Stare jame, prelomljen je važan dio lokalne istorije. Izgradnja Lidl marketa na tom mjestu izazvala je široku lepezu reakcija među građanima, dok se postavljaju pitanja o očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa ovog regiona. Ova promjena, koja se dogodila prošlog mjeseca, ne samo da označava početak novog poglavlja u urbanom razvoju Kaknja, već i kraj jedne ere koja je bila neodvojivo povezana s identitetom grada. Čitava situacija ukazuje na izazov s kojim se suočavaju mnoge zajednice danas – kako spojiti prošlost sa potrebama savremenog društva.
Rudarski toranj Stare jame: Simbol prošlog vremena
Rudarski toranj, izgrađen 1950-ih godina, predstavljao je vitalnu tačku u životu Kaknja. Ova metalna konstrukcija, prenesena iz rudnika Labin u Hrvatskoj, služila je kao lift koji je spuštao rudare u dubine zemlje, često na dubini do 250 metara. Tokom svoje duge istorije, toranj je bio svjedok mnogim teškim vremenima, ali i uspjesima koji su oblikovali zajednicu. Njegova sirena, koja je označavala početak i kraj radnog vremena, postala je poznati zvuk koji se mogao čuti širom grada i okolnih sela, simbolizirajući ritam svakodnevnog života. Pored svoje funkcionalnosti, toranj je bio i mjesto okupljanja rudara, simbol zajedništva i solidarnosti među radnicima. Mnogi Kakanjci su se s nostalgijom prisjećali trenutaka provedenih u njegovoj sjeni, gdje su se razmjenjivale priče, planirali zajednički radni dani ili se jednostavno uživalo u slobodnom vremenu. Takva mjesta ne mogu se lako zamijeniti, a gubitak tornja ostavlja prazninu koju moderni poslovni objekti teško mogu ispuniti.
Prodaja zemljišta i sudbina tornja
U decembru 2023. godine, zemljište koje je obuhvatilo toranj i nekoliko drugih objekata, prodano je na javnoj aukciji zbog velikih poreskih dugova Rudnika mrkog uglja Kakanj. Kupac, preduzeće Neimari d.o.o. iz Sarajeva, odmah je najavio planove za izgradnju stambeno-poslovnog kompleksa. Iako je RMU Kakanj tvrdio da je toranj izuzet iz prodaje kako bi se sačuvao kao dio kulturno-istorijskog naslijeđa, nesigurnost oko njegove sudbine ostavila je prostor za zabrinutost i spekulacije među građanima. Na društvenim mrežama su se pojavili razni komentari, od pohvala na račun ekonomskog razvoja do krivičnih optužbi prema vlastima zbog neadekvatnog postupanja prema kulturnom naslijeđu. Mnogi su se pitali kako je moguće da se tako važan simbol prodaje bez odgovarajuće zaštite i planiranja. Ovaj slučaj naglašava potrebu za boljim zakonodavstvom koje će štititi kulturne simbole, a ne samo ekonomske interese.
Apeli za očuvanje i konačno rušenje
Nakon što je prodaja realizovana, lokalni aktivisti, istoričari i građani pokrenuli su brojne apela za očuvanje tornja. Načelnik Opštine Kakanj predložio je da se toranj demontira i premjesti na drugo mjesto kako bi mogao služiti kao turistička atrakcija. Ovaj prijedlog naišao je na mješovite reakcije; dok su neki smatrali da bi to bio pozitivan potez, drugi su se protivili, ističući da bi premještanje uništilo njegovu autentičnost i značaj. Nažalost, u novembru 2024. godine, toranj je srušen, što je izazvalo ogorčenje među građanima. Na društvenim mrežama su se pojavili komentari žaljenja i bijesa, ističući da je time uništen posljednji simbol rudarstva u ovom gradu. Izvorni su se osjećaji ponosa, zajedništva i kolektivnog identiteta pretvorili u osjećaje gubitka i nostalgije. Mnogi su se prisjetili svojih djedova i očeva koji su radili u rudniku, s ponosom govoreći o njihovim dostignućima i žrtvama.
Izgradnja Lidla: Novi izazovi i prilike
Izgradnja Lidl marketa, koja je započela nedavno, donijela je nove perspektive za Kakanj. Dok jedni smatraju da će ovaj trgovački lanac donijeti nova radna mjesta i unaprijediti ekonomski razvoj, drugi su razočarani zbog gubitka istorijski važnog mjesta. U javnosti se često vodi debata o tome da li je urbanizacija na ovom mjestu zaista najbolja odluka ili je to samo još jedan primjer kako komercijalizacija može uništiti lokalni identitet. Ekonomisti ističu da modernizacija donosi benefite u obliku novih radnih mjesta i infrastrukture, ali pitanje je koliko je cijena koju plaćamo ostavljanje kulturnog naslijeđa. Mnogi Kakanjci su zabrinuti da će modernizacija dovesti do stvaranja „monotone” arhitekture koja će zaboraviti bogatu i raznoliku kulturnu prošlost. Ova situacija podsjeća na potrebu za balansiranjem između ekonomskog napretka i očuvanja identiteta zajednice.
Gubitak identiteta ili prilika za novi početak?
Za mnoge građane, rušenje tornja Stare jame i izgradnja Lidla predstavljaju kraj jednog važnog poglavlja u historiji Kaknja. Kao što bivši radnik RMU Kakanj, Adib Zekić, ističe, toranj je bio simbol grada, nalik Starom mostu u Mostaru. Umjesto da se prisjećaju teške prošlosti i borbi generacija rudara, sada se suočavaju s modernim trgovinskim objektom koji, iako donosi ekonomsku korist, ne može zamijeniti emotivnu vrijednost koju je toranj nosio. Za mnoge, rušenje jednog simbola ne znači samo gubitak fizičke strukture, već i gubitak kolektivne memorije i identiteta. Kako se grad razvija, važno je da se ne zaborave temelji na kojima je izgrađen. U tom smislu, očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa postaje ključno za buduće generacije kako bi razumjele svoju prošlost i izgradile bolju budućnost.
Zaključak: Balansiranje između tradicije i modernizacije
Ovaj slučaj u Kaknju oslikava širu problematiku s kojom se suočavaju mnoge zajednice u Bosni i Hercegovini i širom svijeta. Kako balansirati između očuvanja kulturnog naslijeđa i potreba modernog razvoja? Ova dilema ostaje otvorena, dok se građani bore da pronađu način da očuvaju svoje identitete u svijetu koji se brzo mijenja. U ovom procesu, važno je da se čuje glas lokalne zajednice i da se uzmu u obzir njihova osjećanja i želje, kako bi se postigao održiv razvoj koji neće zaboraviti korijene iz kojih potiče. Očigledno je da urbanizacija i modernizacija donose svojevrsne izazove, ali one takođe pružaju prilike za inovacije i promjene. Ključ leži u tome da se stvori sinergija između razvoja i očuvanja, tako da se buduće generacije mogu ponositi svojim naslijeđem dok istovremeno uživaju u blagodatima savremenog društva. Kaknjačka priča može poslužiti kao primjer za druge slične zajednice, pokazujući da je važno ne zaboraviti svoje korijene dok kročimo ka novim horizontima.
