Ostavljajući tragove ljubavi: Sjećanje na mog oca
Kao što vrijeme prolazi, tako se i sjećanja na voljene često čine dalekima, ali za mene, gubitak mog oca predstavlja neraskidivu vezu koja nikada neće isčeznuti. Prije više od pola godine, svijet u kojem sam živjela se drastično promijenio. Iznenada i bez upozorenja, moj dragi babo napustio je ovu zemlju i krenuo na Vječni put. Taj trenutak ostavio je neizbrisiv trag u mom srcu, kao da je svijet oko mene završio u tišini koja je slijedila njegov odlazak. Svaki dan bez njega donosi novu dozu bola, ali i priliku da se prisjetim svega što je učinio za mene.
Svaka pomisao na njega donosi bol, ali ponekad ga sanjam; u tim snovima on je živ, kao da je sve ovo samo privremena iluzija. Možda je to način na koji moja duša pokušava pronaći utjehu u svijetu koji se čini tako nepoznatim bez njega. Babo nikada neće fizički ponovo kročiti u moj život, no njegovo prisustvo osjetim u svakom kutku svog postojanja. Uspomene na njega su poput svjetionika, koji me vode kroz tamne trenutke i podsjećaju na lekcije koje mi je prenio. Sjećam se dana kada smo zajedno radili u vrtu, a on bi me podučavao kako gajiti biljke. Njegova strast prema prirodi i životu bila je zarazna i naučila me je koliko je važno cijeniti ono što imamo.
Ono što me najviše ispunjava su njegove riječi i savjeti koje je često izgovarao. Njegove ruke, iznešene od teškog rada, bile su simbol njegove snage i predanosti. “Ko radi, ne boji se gladi”, govorio bi često, prenoseći mi vrijednost truda i zalaganja. Svaki put kada bih se suočila s izazovima, sjećala sam se tih riječi, koje su mi davale snagu da se suočim sa životom. Ljudi često ne shvataju koliko su takve mudrosti dragocjene, a ja sam imala privilegiju učiti iz prve ruke. Babo je bio moj mentor, moj uzor, i njegova sposobnost da se nosi sa životnim izazovima bila je inspiracija koja će me pratiti do kraja života.
Moj otac nije ostavio bogatstvo iza sebe, ali nije ni planirao. Umjesto toga, nasljedstvo koje je ostavio su životne lekcije koje su oblikovale moj karakter. “Pokrij se koliko je jorgan dug”, bio je njegov način da me nauči odgovornosti i skromnosti. Nikada nije tražio od mene da se sramim onoga što imam, već da budem zahvalna na onome što mi je dato. Njegova mudrost bila je u malim stvarima, poput savjeta da jedemo domaće umjesto uvoznog. Čak i danas, kada biram između trgovinske hrane i lokalnih proizvoda, često se sjetim njegovog savjeta i osjećam ponos kada podržim lokalne farmera.
Dok se prisjećam tih dragocjenih trenutaka, često se pitam kako je mogao postići ono što su sestra i ja često uzimali zdravo za gotovo. Nije bilo lako, ali je postojalo nešto u njegovim očima – odraz nade i snage koji su mi davali hrabrost da idem naprijed, čak i kada je život bio težak. Ali nije bilo samo to; njegovo povjerenje u mene i moje sposobnosti bilo je ono što me često tjeralo da pređem granice svojih mogućnosti. Dugo mi je trebalo da pronađem snagu za pisanje ovih riječi, jer je teško ponovno osjetiti težinu gubitka voljenih, ali osjećam da je to potrebno. Svaka suza koju sam prolila u tom procesu dodatno je učvrstila moj odnos sa sjećanjem na njega.
Poruka koju mi je ostavio, emanet koji mi je u srcu urezan, zaslužuje da se spominje i njegova mudrost da živi kroz mene. Svaki put kada se sjetim mog oca, molim se za njegov mir i oprost. Želim da mu Svemilosni podari najbolja mjesta u Džennetu, a da nas, ako Bog da, ponovo spoji u vječnosti gdje se više nikada nećemo rastati. U ovim mislima, osjećam ga prisutnim, kao da me vodi kroz život i pomaže mi da postanem najbolja verzija sebe. Njegova prisutnost je poput nevidljivog plašta koji me štiti i vodi kroz izazove svakodnevnog života.
Tebi, Babo moj, zauvijek ću čuvati uspomene na tebe. Tvoj trud, tvoja snaga i tvoja ljubav zauvijek će ostati sa mnom, kao što će i svaki tvoj savjet i lekcija, koje ću proslijediti budućim generacijama. U dugim noćima kada me obuzme tuga, sjećanje na tebe će biti moj oslonac, i uvijek ću se truditi da živim život na način na koji si me ti podučavao. Tvoja ljubav će vječno biti moj vodič kroz sve izazove koje život donosi. Zbog svega što si učinio za mene, osjećam se obaveznom da nastavim tvoju misiju i dijelim tvoje lekcije sa svijetom, nadajući se da će i druge inspirirati na sličan način.
