Priča o ljudskoj dobrotvornosti u Velikoj Kladuši
U svijetu gdje se često zaboravlja na vrijednosti zajedništva i solidarnosti, priča iz Velike Kladuše pruža svjetlost nade i podsjeća nas na snagu ljudske dobrote. Ovaj mali grad, smješten na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, postao je svjedokom jednog od najljepših primjera humanosti i zajedništva. Trojica hadžija – Rasim Pehlić, Ibro Keserović i Sulejman Ajdinović – odlučili su izgraditi kuću porodici Džananović, koja su se suočavala s teškim uvjetima života, pružajući im sigurno utočište prije dolaska zime. Ovaj čin ne obuhvata samo fizičku pomoć, već i duboke emocionalne veze koje se formiraju unutar zajednice.
U trenutku kada se tradicionalni duh komšiluka često zaboravlja, ovakvi primjeri nas podsjećaju na to koliko je važno pomagati jedni drugima. “Tokom realizacije ovog humanog projekta, nailazili smo na razne prepreke. Međutim, uprkos svemu, nismo odustajali”, rekao je Nijaz Velić, policajac iz Velike Kladuše, koji je pratio projekat od samog početka. Njegove riječi oslikavaju trud i zalaganje trojice humanista koji su uložili svoje vrijeme, trud i sredstva kako bi osigurali novi dom za porodicu koja je to zaista trebala. Nijazova predanost i entuzijazam bili su dodatni podstrek za sve koji su sudjelovali u ovom poduhvatu.
Rasim Pehlić, koji je donirao zemljište na kojem je izgrađena kuća, obavio je više od polovine građevinskih radova zajedno sa svojim prijateljima. Njihov trud nije samo fizički, već i emocionalni, jer su od samog početka bili vođeni osjećajem dužnosti prema svojoj zajednici. “Ovo je naša obaveza, kao muslimana i kao članova ove zajednice”, izjavio je Rasim dok se prisjećao kako su zajedno radili, ponekad čak i iznad svojih fizičkih mogućnosti. Osim što su radili na izgradnji, oni su također angažirali i druge volontere te donatore koji su pomogli u nabavci potrebnog građevinskog materijala. “Bez njih, projekat bi se teško završio”, dodaje Velić, priznajući važnost kolektivnog rada u ovakvim humanitarnim poduhvatima.
Kuća je sada useljiva, a ključevi su svečano predani porodici Džananović. Ovaj trenutak ne samo da je označio završetak građevinskih radova, već je predstavljao i novi početak za njih. “Svi smo se okupili kako bismo proslavili ovaj važan trenutak i pokazali da zajednica može učiniti nevjerovatne stvari kada se udruže”, ističe Velić. Ovaj događaj izazvao je mnoge emocije, a suze radosnice bile su prisutne kod svih, kako onih koji su radili na projektu, tako i kod novih stanovnika kuće. Proslava je uključivala muziku, tradicionalne običaje i zajednički obrok, čime su svi prisutni dodatno učvrstili veze prijateljstva i zajedništva.
Ipak, Velić napominje da je porodici Džananović potrebno još mnogo toga kako bi mogli živjeti dostojanstveno. “Potrebno je još namještaja i osnovnih potrepština koje su ključne za život jedne porodice”, dodaje on. Njegov apel na humanost i solidarnost je usmjeren prema svima koji su spremni pomoći, bez obzira na visinu donacije. “Svaka donacija, ma koliko mala, za njih znači mnogo”, naglašava on, pozivajući sve ljude dobre volje da se uključe i pomognu. Samo nekoliko dana nakon useljenja, organizovane su dodatne akcije prikupljanja sredstava za namještaj, čime je zajednica ponovo pokazala svoju spremnost na solidarno djelovanje.
U konačnici, priča o trojici hadžija i porodici Džananović nije samo priča o izgradnji kuće; to je priča o zajedništvu, hrabrosti i ljudskoj dobroti. U vremenu kada se često suočavamo s izazovima savremenog života, ovakvi primjeri nas podsjećaju na to da je prava snaga u zajednici, a ne u pojedincu. Njihove akcije su dokazale da su vrijednosti solidarnosti i brige o drugima i dalje prisutne u našim životima, i da uvijek ima mjesta za humanost. Ovaj događaj je inspirisao mnoge ljude da preispitaju svoje vrijednosti i uloge unutar zajednice, a možda će potaknuti i druge slične akcije širom zemlje. U vremenu kada se svijet suočava s brojnim izazovima, priče poput ove su svjetionik nade i podsjećaju nas na to koliko je važno biti tu jedni za druge.
