Tragičan Odlazak Mlade Majke: Sjećanje na Šuhru Šudić
U 31. godini života, na ahiret je preselila Šuhra Šudić, mlada majka koja je ostavila dubok trag u srcima mnogih. Ova tužna vijest o njenom preranom odlasku pogodila je ne samo njenu porodicu, već i prijatelje, komšije, kao i cijeli džemat iz kojeg je potekla. Šuhra, poznata i kao Dada Velić, rođena je 13. maja 1994. godine, a nažalost, njena životna priča okončana je 10. septembra 2025. godine. Ovaj datum će zauvijek ostati urezan u pamćenju njenih najbližih. Njena smrt ostavila je mnoge da se pitaju o prolaznosti života i kako se nositi s gubicima koji nas pogađaju u trenucima kada ih najmanje očekujemo.
Dženaza-namaz za Šuhru klanjan je u mezarjima pored škole u džematu Blagaj Japra. Ovaj trenutak je bio ispunjen tugom i boli, a iz Džemata Prekosanje su poručili: “Prerani odlazak mlade osobe duboko potrese svakoga, posebno one koji su je poznavali, a tek porodici kako je, samo Allah zna.” Ova izjava oslikava osjećaje mnogih koji su je poznavali i voljeli. Na dženazi su se okupili brojni članovi zajednice, prijatelji i porodica, koji su došli da odaju posljednju počast ovoj divnoj osobi. Atmosfera je bila teška, a suze nisu mogle sakriti bol koji su svi osjećali zbog njenog gubitka.
Posebna bol ostaje zbog njene četvorice mališana koji su ostali bez majke. Šuhra je bila odana supruga svom mužu Muhamedu Šudiću iz Bosanskog Novog, s kojim je u braku bila devet godina. Njihova ljubav i zajedništvo bili su temelj za izgradnju njihovog doma, koji su sa puno truda i ljubavi stvorili zajedno. Njihove kćerke – Lejla, Lamija, Amina i mala Medina – sada će odrastati bez prisutnosti svoje majke, bez njenog osmijeha i savjeta. Kako će se nositi s tim gubitkom? Ko će im pružiti ljubav i podršku koju su dobijale od svoje mame Dade? Ova pitanja ostaju bez odgovora, a njihova sudbina se promijenila u trenutku kada je Šuhra napustila ovaj svijet. Njihov otac Muhamed sada će snositi odgovornost da ih odgaja, ali ni on sam ne može zamijeniti ljubav koju su im pružala njihova majka.
U trenutku kada su se njen suprug i djeca pripremali za život bez nje, osjetila se nevjerica i tuga u cijelom Blagaju. Njena smrt nije pogodila samo porodicu, već i cijelu zajednicu koja ju je poznavala. Blagaj-Japra, Blagaj-Rijeka, Maslovare, Hozići, Suhača i Čelopek – svi su se okupili u žalosti. Pojedini su se prisjetili njenih plemenitih osobina, hrabrosti i stamenosti. Čak ni u najtežim trenucima, Šuhra nije pokazivala slabosti, uvijek je zračila optimizmom i snagom. Mnogi su se sjećali njenih osmijeha i spremnosti da pomogne onima kojima je bila potrebna. Njena hrabrost bila je inspiracija mnogima, a njen život je bio primjer kako se suočiti sa životnim izazovima s dostojanstvom i ljubavlju.
Ona je bila osoba koja je voljela život, a njena energija se osjetila u svemu što je radila. Njena strast prema stvaranju i ljubavi prema porodici bila je očigledna. Uz roditeljsku podršku, ona je s Muhamedom stvorila dom pun ljubavi i sreće, a njena djeca su bila njen najveći ponos. U mnogim trenucima, okupljali su se oko nje, izražavajući svoju ljubav i zahvalnost. “Mama, mi te volimo najviše na svijetu”, odzvanjao je njihov glas. Sada, ti trenuci će postati sjećanje, a srca djevojčica biće ispunjena tugom zbog gubitka njihove majke. Njena sposobnost da donese radost i sreću u živote drugih bila je neprocjenjiva, a njen nedostatak ostavlja rupu koja se teško može popuniti.
Šuhrin otac, Đevdo, poznat po svojoj hrabrosti i čvrstoći, suočio se s nemogućim gubitkom. Njegovo srce, koje je izdržalo mnoge životne nedaće, sada se raspalo. Đevdo nikada nije pokazivao slabost, a sada suze teku potocima, dok se sjeća svoje mezimice. Pokušao je učiniti sve što je u njegovoj moći da joj pomogne, ali nažalost, životne okolnosti su bile jače. Ova tragedija nije samo izgubila jednu osobu, već je ostavila neizbrisivu prazninu u dušama svih koji su je voljeli. Đevdo i njegova porodica sada se suočavaju s izazovima koje donosi gubitak, a njihova borba za prevazilaženje ovog bola može biti duga i teška.
U nedjelji kada je Šuhra napustila ovaj svijet, mnogi su se okupili u molitvama, tražeći od Allaha da je primi u svoje rahmet. Ova tragedija nas podsjeća na krhkost ljudskog života i važnost zajedništva u teškim vremenima. U ovakvim trenucima, porodica i prijatelji trebaju pružiti jedni drugima podršku i ljubav. Zajednica će se truditi da pomogne porodici Šudić, da svi zajedno prebrode ovu tešku situaciju. Ujedinjenost i ljubav u ovim trenucima su ključni, a sjećanje na Šuhru Šudić će živjeti u srcima onih koji su je voljeli. Način na koji ćemo se sjećati Šuhre, njene dobrote i ljubavi, postaviće temelj za buduće generacije, podsjećajući ih da je porodica i zajedništvo ono što nas čini jačima u trenucima kada se suočavamo s gubicima.
