Život Palestinskog Fudbalera Pod Uticajem Rata
U srcu Gaze, malog područja koje je decenijama pogođeno sukobima, priča mladog fudbalera Hamada Mohammeda Hamada simbolizuje bolnu sudbinu mnogih Palestinaca. Hamad, koji je nedavno izgubio brojne bliske rodbinske članove uslijed izraelskih bombardovanja, izražava duboku beznađe i očaj u vezi s budućnošću. Njegov otac, koji pati od ciroze jetre, dodatno otežava situaciju, dok porodica pokušava preživjeti u teškim uslovima, suočena s glađu koju izaziva izraelska blokada Pojasa Gaze. Ova situacija nije samo lična tragedija, već odražava i surovu stvarnost koja pogađa cijelu zajednicu i društvo koje se bori da održi nadu usred haosa.
„U Gazi nema budućnosti. Uništenje je preveliko, a bol je neizdrživa“, priznaje Hamad, govoreći o razaranju koje je zahvatilo njegov dom. Nekada je Gaza imala aktivnu profesionalnu fudbalsku ligu, koja je okupljala mlade talente i pružala im priliku za razvoj. Međutim, uslovi su se drastično promijenili nakon početka sukoba. “Prekinuo sam sa treniranjem i igranjem fudbala”, dodaje on, ističući koliko su te promjene uticale na njegov život. Fudbal, koji je nekada bio izvor radosti i ponosa, sada je postao daleki san, a mnogi mladi sportisti poput Hamada su suočeni sa potpunom promjenom svojih prioriteta.
Gubitak Sportskih Prijatelja i Izvora Prihoda
Hamadov put kao sportista bio je ispunjen izazovima i tragičnim prekretnicama. Tokom svoje sedmogodišnje profesionalne karijere, bio je golman kluba Ahli Beit Hanouna, ali je sve to prekinuto kada je njegov klub prestao isplaćivati plate usljed ratnih dešavanja. „Moj saigrač i kapiten tima, Rashid Al-Athamneh, poginuo je u napadima. Rashid je bio moj blizak prijatelj i gubitak njega je bio devastirajući“, prisjeća se Hamad, govoreći o teškom razdoblju koje je uslijedilo nakon tragedije. Ovaj gubitak nije samo emotivna rana, već i gubitak dijela identiteta i motivacije za sport. Nažalost, sudbina mnogih sportista u Gazi je slična. Suleiman al-Obeid, bivši reprezentativac Palestine, poznat kao “palestinski Pele”, izgubio je život dok je čekao humanitarnu pomoć, dodatno naglašavajući ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze mladi sportisti.Ovi tragični događaji ne samo da su uticali na sportsku zajednicu, već su i dodatno pojačali osjećaj beznađa među mladima koji sanjaju o boljem životu kroz sport. Gubitak prijatelja, kolega i mentora ostavlja trajne posljedice na mentalno zdravlje i motivaciju mladih sportista, koji se bore da pronađu svoju svrhu u okruženju koje se čini bezizlaznim. Mnogi od njih se povlače u sebe, gubeći volju za nastavkom bavljenja sportom, dok se suočavaju s realnošću koja im nameće borbu za opstanak.
Borba za Preživljavanje
Hamad opisuje drastične promjene u svom svakodnevnom životu. „Moj život se nekada vrtio oko fudbala. Trenirao sam i pripremao se za utakmice. Međutim, nakon bombardovanja 7. oktobra 2023. godine, sve se promijenilo. Prešao sam na brigu o porodici. Sada nosim vodu, cijepam drva i brinem se o svom bolesnom ocu“, ističe on, suočavajući se sa realnošću koja ne ostavlja mnogo prostora za nade. Ova promjena u fokusu je uobičajena za mnoge mlade ljude u Gazi, kojima su snovi o profesionalnoj karijeri zamijenjeni borbom za osnovne životne potrebe.Nedostatak osnovnih životnih namirnica, kao što su hrana i voda, dodatno pogoršava situaciju. „Moj fizički oblik se pogoršao, a i kada sam imao priliku trenirati, više nikada nisam bio u stanju to učiniti nakon evakuacije“, naglašava Hamad, govoreći o svojoj borbi za održavanje kondicije i zdravlja. Svakodnevne borbe za preživljavanje ostavljaju malo vremena i prostora za fizičku aktivnost, a san o povratku na fudbalski teren postaje sve dalji i teži. Hamadova sudbina nije izolovana; ona je odraz sistemskih problema s kojima se suočava cijela zajednica, čiji su članovi prinuđeni na slične žrtve kako bi preživjeli.
Međunarodna Zajednica i Obećanja
U razgovoru o međunarodnim intervencijama i obećanjima iz inostranstva, Hamad je izrazio sumnju. Mnogi političari, uključujući bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, davali su obećanja o prekidu napada i potpori za mir. “Slična obećanja su data mnogo puta, ali nikada nisu ispunjena. U Gazi nema budućnosti. Uništenje je ogromno, a bol je neizmjerna“, završava on svoju priču s dozom rezignacije. Ove riječi odražavaju frustraciju mnogih Palestinaca koji su dugi niz godina svjedoci neispunjenih obećanja, a međunarodna zajednica, iako često uzdiže glas za ljudska prava, čini se da ostaje nijema pred svakodnevnim stradanjima.Podrška međunarodne zajednice je vitalna, a Međunarodni humanitarni dan podsjeća nas na važnost očuvanja ljudskih prava i dostojanstva, posebno u vrijeme krize. U ovoj teškoj situaciji, ljudska prava stanovnika Gaze moraju ostati u fokusu, jer su oni ti koji se svakodnevno bore za svoj opstanak i dostojanstvo. Iako su priče poput Hamadove tužne, one su i poziv na akciju. Naša odgovornost kao globalne zajednice je da se zalažemo za promjene koje bi mogle donijeti mir i nadu, ne samo u Gazi, već i u svim konfliktima širom svijeta. Svaka osoba zaslužuje priliku za bolji život, bez obzira na geografske ili političke granice.
