U nedavnom istupu na političkoj sceni Republike Srpske i Srbije došlo je do značajnog razdora unutar Demokratskog narodnog saveza (DNS), koji je kulminirao najavom isključenja člana stranke Željka Tepavčevića. Razlog za ovakav razvoj situacije bila je žestoka i direktna kritika koju je Tepavčević uputio na račun predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, što je izazvalo burne reakcije unutar njegove stranke, ali i šire javnosti.
U svom javnom obraćanju, Tepavčević je oštro osudio Dodikovu raniju izjavu kojom je uvrijedio mlade iz Srbije, nazivajući ih “smradovima”. Izjava koja je prema njemu prevazišla granice političke i moralne prihvatljivosti. Prema njegovim riječima, ne samo da Dodik treba da se povuče iz politike, nego bi i trebao odgovarati za svoje riječi i djela, uključujući i, kako kaže, sumnjivo stečeno bogatstvo.
Tepavčevićeve riječi su bile izuzetno direktne:
“Milorad Dodik, koji je nazvao najsvjetliju djecu Srbije ‘smradovima’, ne da mora da ode sa političke scene, već da odgovara za to (a da ne pričamo o bogatstvu koje je stekao)”.
Nije se zaustavio samo na predsjedniku RS-a, već je nastavio sa još snažnijom retorikom usmjerenom ka predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću. Izjavio je da je Vučić na čelu kriminalnih struktura, povezanih s narkoticima, prostitucijom i nasiljem, te da zaslužuje doživotnu zatvorsku kaznu zajedno sa Dodikom. U daljem obraćanju nazvao je Vučića “psihički bolesnim” i optužio ga da građane Srbije vodi u ropstvo kroz, kako je rekao, “umno bolesničku politiku”.
U ovom nizu izuzetno teških riječi, Tepavčević je istakao:
-
Da se Vučić i Dodik nalaze na vrhu sistema kriminala i korupcije.
-
Da je krajnje vrijeme za njihovu pravnu i moralnu odgovornost.
-
Da postoji još časnih Srba koji su spremni da se suprotstave “zlotvorima” naroda.
-
Da se uskoro može očekivati njihov pad i suočavanje s pravdom.
DNS se odmah distancirao od ovih izjava, jasno naglašavajući da se radi isključivo o privatnim stavovima Željka Tepavčevića koji ni na koji način ne predstavljaju zvaničnu politiku stranke. U saopštenju koje je DNS objavio, izražava se najoštrija osuda njegovih istupa, uz napomenu da ovakvo ponašanje nije samo politički neodgovorno, nego i nespojivo s osnovnim principima stranke.
Takođe, DNS je podsjetio da Tepavčević već mjesecima ne prisustvuje sjednicama stranačkih organa, čime, prema njihovim riječima, pokazuje zanemarivanje stranačkih obaveza i nepoštovanje unutarpartijske discipline.
U skladu s tim, DNS je najavio konkretne korake:
-
Na narednoj sjednici Predsjedništva DNS-a pokrenuće se procedura njegovog isključenja iz članstva stranke.
-
Time će automatski biti i razriješen dužnosti predsjednika Opštinskog odbora DNS Gacko.
-
Stranka će dodatno razmotriti sve posledice njegovih izjava i nastojati očuvati svoj politički integritet.
Ovaj događaj predstavlja važan pokazatelj tenzija koje se javljaju unutar srpskih političkih struktura, posebno u kontekstu odnosa između Republike Srpske i Srbije. Tepavčevićev istup, iako za mnoge previše radikalan, otvorio je pitanje granica slobode govora unutar političkih partija i mogućnosti kritike vrhovnih autoriteta bez posljedica.
Zaključno, ovaj slučaj ne pokazuje samo raskol između pojedinca i političke organizacije, već i šire nezadovoljstvo dijela javnosti prema trenutnim liderima. Tepavčevićeve riječi – koliko god bile oštre – odražavaju frustraciju koju mnogi osjećaju, a DNS je jasno pokazao da takav ton i pristup nisu prihvatljivi unutar njihove strukture. Ono što slijedi jeste formalizacija njegovog udaljavanja iz stranke, čime se potencijalno otvara i prostor za nove političke sukobe, ali i redefinisanje pozicije DNS-a u odnosu na vlast u RS-u i Srbiji.
Ovaj slučaj takođe otvara širu raspravu o unutarstranačkoj demokratiji i stepenu tolerancije prema internoj kritici unutar političkih organizacija. Pitanje koje se prirodno nameće jeste: da li članovi stranaka imaju pravo da javno kritikuju lidere bez straha od sankcija, ili se svaka takva kritika automatski tumači kao politička neposlušnost? U savremenim demokratskim društvima, otvoren dijalog i izražavanje različitih mišljenja predstavljaju temelj političke zrelosti, pa ostaje da se vidi hoće li ovakvi slučajevi potaknuti širu reformu političke kulture u regionu ili će ostati izolovani incidenti koje će stranke rješavati po kratkom postupku – isključenjem i marginalizacijom neistomišljenika.
