Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a jedna od njenih specifičnosti je i život više bračnih parova u istoj kući. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice. U osnovi, islam nema ništa protiv zajedničkog življenja – ako je to nužno, ali je činjenica da ne možemo naći ni jedan kur’ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajedničkog življenja više bračnih zajednica, pa makar se radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naći ćemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim, a. s., nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, već odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjećivao. Islam poštuje privatnost bračnih drugova i zato je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bračnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima između njih dvoje i, uza sve to, prati kad je bojler upaljen, a kad nije. Kad u Kur’anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bračne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kad čitamo siru ashaba, vidjet ćemo da – kad se govori o bračnoj zajednici – nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju – onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znači i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado… Žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado…” (Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kući. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuće.
Kako eliminirati probleme?
Islam sve probleme liječi u korijenu i ako se zna da će nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svađe. U ovom slučaju, ako će život u zajednici posvađati sina i majku i razbiti bračnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bračne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu! Ne mora svekrva znati kad je bojler uključen, a kad nije. Neka snaha živi u miru. U tom slučaju će se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti. One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje, a ne snahe. Nigdje se, ni u Kur’anu ni u sunnetu, ne spominje slijepa poslušnost svekrvi. Nekad poslušnost svekrvi ide na račun muža. Muž, odnosno sin razapet je između majke i supruge. Teško mu je objema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utiče na nemiran život u braku. Sve što smo spomenuli ne znači da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodičnim svađama zna kumovati i snaha. Vrlo često baš ona biva razlog sinove nepravde prema majci. Jedan od pokajnika je, prije nego što se pokajao, na nagovor svoje žene istjerao majku iz kuće. Žena mu nije podnosila majku i činila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao više izdržati i poslušao je ženu. Majka je završila u staračkom domu. Nakon nekog vremena, sin je shvatio da mu žena samo nanosi zlo, a da mu majka želi dobro. Pustio je svoju ženu i vratio majku.
Svakome njegova intima
Prilikom posjete svom sinu Ismailu, Ibrahim, a. s., upitao je njegovu ženu kako im je. On je rekla da im je teško i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu da treba da promijeni kućni prag, što je značilo da treba promijeniti ženu. Ovo je primjer kad snaha nije dostojna života u braku i kad život sa njom ugrožava ne samo muža već i njegovu rodbinu. Mnogi će kazati kako se nema uvjeta i da je situacija teška te je nužno živjeti u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teška, ali to ne opravdava sukobe proizišle iz povrede tuđe intimnosti. Ako se nema uvjeta za život u odvojenim kućama, što bi, svakako, bilo idealno, ima se uvjeta da se u istoj kući svakome osigura intimnost ili privatnost. Veoma je lijep običaj u arapskim krajevima. Sin se ne odlučuje na ženidbu dok sebi i svojoj budućoj mladi ne osigura stan ili makar sobu u kući svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kad se ožene, oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdačno dočekuje i ispraća i jedva čeka da opet dođu. I svi su sretni i svi se vole. U nekim mjestima je običaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz poštovanja prema mladencima…“Svaka vjerska zapovijed počiva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira je li to direktno objašnjeno ili ne” (Mevdudi).
svijetislama.blogger.ba
