Humanitarna kriza u Gazi: Stanje i perspektive
Ulice Gaze su u subotu, 21. oktobra 2023. godine, bile preplavljene porodicama koje su očajnički pokušavale pobjeći prema jugu. Ova dramatična scena ukazuje na duboku humanitarnu krizu koja se odvija u ovom području već godinama. Različite scene su se odvijale širom enklave, dok su neki ljudi bili gužvani u automobile, drugi su koristili magareće zaprežne kola, a mnogi su jednostavno pješačili s torbama i dekama. Njihova odredišta su bila centralni i južni dijelovi Gaze, a strah od novih izraelskih vojnog napada na stambene zgrade bio je osnovni motiv za ovaj egzodus. Ova situacija nije nova; ona odražava dugogodišnje traume i prisilna raseljavanja koja su pogodila ovu regiju, uzrokovana stalnim sukobima i nemilosrdnom politikom.
Jedan od onih koji su napustili svoje domove je Abu Mohammed al-Dawoudi, 47-godišnji otac sedmoro djece iz Sheikh Radwanu. On je odlučio pobjeći nakon višednevnog granatiranja koje je uništavalo sve pred sobom. „Više se nigdje ne osjećamo sigurno. Svaki sat nova eksplozija, još jedan toranj se ruši na ljude unutra,“ rekao je al-Dawoudi u razgovoru s novinarima. Ova izjava simbolizira osjećaj beznađa i straha koji su mnogi osjećali dok su pokušavali napustiti područje koje su oduvijek zvali svojim domom. Njegova priča nije jedinstvena; slični su sudbinski puti mnogih porodica koje su prisiljene napustiti sve što poznaju u potrazi za sigurnošću.
Na istom putu, Umm Rami, 38-godišnjakinja koja se pripremala za put s četvero djece, također je dijelila svoju tjeskobu. Njen muž je brzo utovarao stvari na kolica dok su se njihova sjećanja vraćala na uništenje zgrade Mushtaha u petak. „Prestrašeni smo da će i ostatak tornjeva doživjeti istu sudbinu,“ izjavila je, dodajući: „Ne znamo šta nas čeka na jugu, ali znamo šta znači ostati ovdje.“ Ova izjava ponovo naglašava težak izbor sa kojim se suočavaju mnogi građani Gaze, prisiljeni birati između potencijalne sigurnosti i neizvjesne sudbine. Situacija u Gazi često se opisuje kao nehumanitarna; ljudi su suočeni sa svakodnevnim strahotama koje im ne daju mogućnost izbora.
Egzodus na južnim dijelovima Gaze otkriva dublje kolektivne strahove. Tokom bijega, žene su čvrsto držale svoju djecu dok su stariji muškarci šepali sa štapovima, a dječaci su vukli kofere, cjelokupna scena bila je pod budnim okom dronova koji su neprekidno preletali iznad. Dok su neki odlučili ostati, umorni od beskrajnog raseljavanja, drugi su osjećali da nemaju drugih opcija. Ismail al-Thawabta, direktor medijskog ureda Gaze, upozorio je na opasnosti koje dolaze s bombardovanjem stambenih objekata u gradu koji broji skoro milion stanovnika. Prema njegovim riječima, „ciljanje zgrada u gradu riskira katastrofalno masovno raseljavanje“. Ova izjava ukazuje na to da se Gaza nalazi na rubu humanitarne katastrofe, koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za cijelu regiju.
U subotu, izraelska vojska je dala nove naredbe stanovnicima da se evakuišu „bez inspekcije“, proširujući kopnene operacije pod nazivom „Operacija Gideonove kočije II“. Ovaj izraz ukazuje na intenziviranje vojne kampanje, a izraelski vojnici su označili al-Mawasi, područje zapadno od Khan Younisa, kao „humanitarnu zonu“. Ipak, Palestinci koji su pobegli u ovo područje izvještavaju da su se i oni suočavali s bombardovanjem, što dovodi u pitanje iskrenost ovih „humanitarnih zona“ i njihovu sigurnost. Ova kontradikcija dodatno podgrijava sumnju među stanovnicima, koji se pitaju da li je bilo koja lokacija zaista sigurna ili samo nova iluzija zaštite.
Humanitarne organizacije su također izrazile zabrinutost. U al-Mawasiju nedostaje čiste vode, hrane, lijekova i funkcionalnih bolnica, što ostavlja porodice ovisne o sporadičnim isporukama pomoći. Ova situacija stvara dodatne tenzije među već iscrpljenim stanovnicima Gaze. Za mnoge, upozorenja o evakuaciji doživljavaju se kao okrutni ciklus; napustiti jedno nesigurno područje, samo da bi se ponovo suočili s istim ili još gorim uslovima u drugom „sigurnom“ području. Na primjer, izvještaji pokazuju da su ljudi u al-Mawasiju primili samo nekoliko malih pošiljki hrane koje nisu bile dovoljne da zadovolje osnovne potrebe njihove porodice, dovodeći ih u stanje ekstremne gladi.
Kako se situacija u Gazi nastavlja pogoršavati, tako i broj poginulih raste. U petak je genocid u Gazi ušao u 700. dan, a zvanične brojke govore o najmanje 64.300 ubijenih Palestinaca. Ova vojna kampanja je devastirala lokalnu infrastrukturu i gurnula mnoge u stanje gladi. Prošlog novembra, Međunarodni krivični sud izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u Gazi. Ova pravna akcija dodatno komplicira već napetu političku situaciju i postavlja pitanje odgovornosti za teške zločine koje su počinile strane u sukobu. Međunarodna zajednica, suočena s ovom krizom, postavlja pitanje: kako možemo pomoći onima koji su pogođeni?
Osim političkih i humanitarnih implikacija, ova kriza ukazuje na potrebu za trajnim rešenjima koja će omogućiti stanovnicima Gaze da žive u miru i sigurnosti. Mnogi analitičari ističu da je dijalog neophodan za postizanje dugoročnog mira, dok drugi upozoravaju da trenutne vojne akcije samo produbljuju sukobe. Kroz sve ove izazove, glasovi ljudi poput al-Dawoudija i Umm Rami moraju biti saslušani, kako bi se osiguralo da budućnost Gaze bude oblikovana u pravcu koji osigurava mir, sigurnost i dostojanstvo za sve njene stanovnike.
