Uklanjanje Murala Ratka Mladića: Borba za Pravdu i Dignitet Žrtava
U posljednje vrijeme, pitanje murala ratnog zločinca Ratka Mladića postalo je predmet rasprava i zahtjeva od strane različitih organizacija koje se bore za pravdu i ljudska prava. Udruženje Žrtava i Svjedoka Genocida podnijelo je zahtjev JKP „Komunalac“ u Donjim Žabarima tražeći hitno uklanjanje ovog murala, koji se nalazi uz magistralni put Banja Luka – Brčko – Bijeljina. Ovaj mural ne predstavlja samo umjetničku instalaciju, već simbolizira glorifikaciju jednog od najzloglasnijih ratnih zločinaca u historiji Balkana. Takvi simboli nisu samo mrtva slova na papiru; oni su živi spomenici patnje i bola preživjelih.
Ratko Mladić, bivši vojni komandant Vojske Republike Srpske, osuđen je za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i druge ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime je sinonim za stradanja i patnju mnogih nevinih ljudi. Mural koji ga prikazuje kao heroja, postavljen je na javnoj površini, što dodatno pojačava bol i traume preživjelih. Ovakvi simboli ne samo da vrijeđaju sjećanje na žrtve, već i stvaraju atmosferu straha i nesigurnosti među povratnicima, koji se, nakon svih stradanja, suočavaju s dodatnim izazovima. Glorifikacija osobe poput Mladića u javnom prostoru predstavlja otvorenu ranu na tijelu društva koje se još uvijek bori sa naslijeđem rata.
Pravni Okvir i Obaveze Državnih Institucija
Prema zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, postoji jasno definisana zakonska regulativa koja zabranjuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH, poznat kao Zakon o zabrani negiranja genocida, propisuje da je javno odobravanje, poricanje ili pokušavanje opravdavanja genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti krivično djelo. Član 145a ovog zakona dodatno naglašava da je zabranjeno veličanje osuđenih ratnih zločinaca, što jasno implicira da postavljanje murala poput onog koji prikazuje Mladića nije samo moralno upitno, već i protivzakonito.
U zahtjevu koji je Udruženje Žrtava i Svjedoka Genocida uputilo, naglašava se da je mural izvor prijetnje za sigurnost povratnika i da vrijeđa dostojanstvo svih onih koji su pretrpjeli zlo tokom rata. Ova situacija je dodatno pogoršana činjenicom da se mural nalazi na javnoj imovini koju formalno posjeduje Općina Donji Žabar. Postavlja se pitanje odgovornosti lokalnih vlasti i njihove uloge u procesu izgradnje mira i pomirenja u društvu koje još uvijek nosi teške rane prošlosti. Ako se vlasti ne budu angažovale u uklanjanju ovakvih simbola, postavlja se pitanje njihove posvećenosti pravdi i ljudskim pravima.
Posljedice i Uticaj na Društvo
Uklanjanje murala ne bi samo bio simboličan čin koji bi dao glas žrtvama, već bi također mogao da ima dalekosežne posljedice za društvo kao cjelinu. Ovakvi postupci mogu doprineti izgradnji povjerenja i pomirenja među različitim etničkim grupama, čime se stvara stabilnije i sigurnije okruženje za sve građane. Umesto da se glorifikuju zločinci, društvo treba da se fokusira na priznavanje i poštovanje žrtava, njihovih priča i patnji. Na primjer, uzimajući u obzir iskustva zemalja koje su prošle kroz slične sukobe, kao što su Južna Afrika, gdje su simboli apartheid-a uklonjeni, moguće je izgraditi društvo koje se temelji na jedinstvu, a ne podjelama.Posljednja istraživanja i analize pokazuju da simboli poput murala mogu imati dugoročne negativne efekte na mentalno zdravlje zajednica. Ova vrsta glorifikacije ratnih zločinaca može dovesti do ponovnog otvaranja rana i osjećaja bespomoćnosti među preživjelima. U tom svjetlu, pravovremena reakcija institucija i uklanjanje ovakvih simbola je od suštinske važnosti za emocionalno i psihološko ozdravljenje društva. Također, uklanjanje murala može biti i podsticaj za druge zajednice da prepoznaju važnost suočavanja sa svojom prošlošću i postavljanja temelja za bolju budućnost.
