U posljednja 24 sata situacija u Bosni i Hercegovini doživjela je ozbiljnu eskalaciju. Naime, dramatična dešavanja nisu proizvela šok zato što je neko stvarno vjerovao da šest inspektora SIPA može lično uhapsiti Milorada Dodika, već zbog brutalne reakcije MUP-a Republike Srpske. Ovaj incident, koji je snažno odjeknuo, pokazao je mnogo više od pukog pokušaja hapšenja – razotkrio je duboki strah i odlučnost da se po svaku cijenu spriječi Dodikovo privođenje.
Prema pisanju novinara Slobodana Vaskovića, akcija inspektora je zapravo bila pažljivo postavljena „udica“. Pripadnici MUP RS, predvođeni ministrom Sinišom Karanom i direktorom policije Sinišom Kostreševićem, odgovorili su na način koji ih je potpuno kompromitovao – zaprijetili su upotrebom oružja. Takva reakcija bila je sasvim dovoljna da SIPA proglasi zadatak izvršenim, povuče se i protiv tridesetak pripadnika MUP RS podnese krivične prijave za oružanu pobunu.
Ono što se u ovom slučaju posebno izdvaja jeste:
-
Pokazivanje odlučnosti SIPA-e da djeluje u skladu sa zakonom, bez nepotrebne eskalacije.
-
Brutalan odgovor MUP RS-a, koji je u svjetskoj javnosti poslao poruku o Dodikovoj spremnosti na nasilje kako bi izbjegao odgovornost.
-
Stvaranje slike do zuba naoružanih specijalnih jedinica i žandarmerije, što je u potpunoj suprotnosti sa Dodikovim tvrdnjama o mirnodopskim namjerama.
Ova demonstracija sile, uključujući blokade ulica u Lukavici i na Palama, zapravo je ogolila Dodikov veliki strah. Njegova potreba za masivnim osiguranjem samo potvrđuje težinu djela za koja bi mogao odgovarati.
Vasković dalje ističe kako su pripadnici MUP RS napravili sigurnosni propust time što nisu zavarili šahtove, što se vjerovatno više neće ponoviti u budućim sličnim situacijama. No, nije realno očekivati da će svaki put moći angažovati tako veliki broj policajaca. Time je i sam njihov vrh postao svjestan da ovakva vrsta zaštite nije dugoročno održiva.
Situacija dodatno komplikuje činjenica da:
-
Veliki broj policajaca sada živi u strahu od hapšenja.
-
Ne postoji jasan plan za njihovu institucionalnu zaštitu.
-
Potencijalni incidenti koje bi sami mogli izazvati dodatno bi pogoršali stanje i pritisak na Dodika.
Sve ovo ukazuje na to da je Dodik, zarad vlastitih interesa, uvukao brojne ljude u svoju borbu, a kada zatreba, bez zadrške će ih pustiti niz vodu. Lista onih koji bi mogli biti privedeni svakim danom postaje sve duža.
Bez obzira na Dodikove javne istupe puni pljuvanja i prijetnji, slika njegove nemoći i straha već je oblikovana u očima javnosti. Ona govori više od hiljadu riječi: nekoliko stotina policajaca primorano da ga čuvaju svjedoči o njegovoj slabosti, a ne snazi.
Još značajnije od svega navedenog je činjenica da je Kristijan Šmit, visoki predstavnik u BiH, ponovo aktivirao Bonska ovlaštenja. Donio je odluku da se zabrani budžetsko finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske. Iako novac nije ključni element ove mjere, mnogo važnije je to što je Šmit za svoju odluku dobio snažnu podršku Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.
Ovim potezom:
-
Potvrđeno je da OHR ostaje važan politički faktor u BiH.
-
Pokazano je da Zapad nema namjeru popuštati pred Dodikovim pritiscima.
-
Dodik je dodatno stjeran u politički ćošak, zajedno s drugim akterima koji ga podržavaju.
Kako procesi napreduju, jasno je da Dodik sve više ostaje bez manevarskog prostora. Traži sagovornike, ali ih ne nalazi, dok istovremeno njegovi problemi postaju sve veći.
Zaključno, posljednja dešavanja ne samo da su ogolila strah i slabost Milorada Dodika, već su ukazala i na odlučnost međunarodne zajednice da kroz OHR i Bonska ovlaštenja uspostavi stabilnost u Bosni i Hercegovini. Vrijeme izolacije i panike za Dodika tek počinje, a odgovornost za uvučene ljude i institucije ostaje isključivo na njegovim plećima.
S obzirom na sve okolnosti, jasno je da će naredni period biti obilježen novim izazovima kako za domaće institucije, tako i za međunarodne aktere uključene u stabilizaciju BiH. Dodikova strategija oslanjanja na silu i zastrašivanje ne može dugoročno opstati pred pritiscima zakona i međunarodnih normi. Svaka naredna akcija samo će dodatno potvrđivati njegovu političku izolaciju i gubitak kontrole, dok će procesi pravne odgovornosti postajati sve neizbježniji. Bosna i Hercegovina se, uprkos svim opstrukcijama, kreće ka putu uspostavljanja vladavine prava i jačanja institucionalne stabilnosti.
