U političkom ambijentu Bosne i Hercegovine, atmosfera je sve napetija, a jedan od najnovijih signala mogućih promjena dolazi od novinara Slobodana Vaskovića, koji u svom komentaru najavljuje potencijalno ključan događaj – hapšenje Darka Ćuluma, bivšeg direktora SIPA-e, koje bi moglo označiti početak razrješenja dugotrajne političke i institucionalne krize u zemlji.
U središtu pažnje nalazi se Milorad Dodik, koji, prema riječima Vaskovića, pokazuje nervozu i uznemirenost zbog sve većeg približavanja opozicionih lidera predstavnicima međunarodne zajednice, konkretno britanskom ministru vanjskih poslova Dejvidu Lemiju. Taj susret dviju “Trojki”, jedne iz Federacije BiH, druge iz Republike Srpske, Dodik je doživio kao direktnu prijetnju, pa je, u svom prepoznatljivom stilu, opozicionare odmah etiketirao kao izdajnike, pokušavajući pritom sebe predstaviti kao žrtvu međunarodnih zavjera.
Međutim, kako Vasković ističe, Dodikove reakcije nisu rezultat političke snage, već su simptomi panike čovjeka koji gubi tlo pod nogama. Njegova izolacija na međunarodnoj sceni sve je očitija – s obzirom na to da je nepravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu i zabranu vršenja javnih funkcija, kao i da je za njim raspisana potjernica. Ovakav razvoj događaja dodatno ga stavlja u defanzivu, pa ne iznenađuje što, prema tvrdnjama Vaskovića, sprema napade na opoziciju, uključujući i verbalne i institucionalne udare na lidere kao što je Nebojša Vukanović.
U samom vrhu entitetskog Ministarstva unutrašnjih poslova RS događa se tihi sukob oko liderskih pozicija. Iako formalno ministar, Siniša Karan ima ograničenu moć, dok stvarnu kontrolu nad odlukama ima Boban Kusturić, vođa Helikopterske jedinice MUP-a. Jedan od ključnih aktera u ovom unutrašnjem previranju je i Siniša Kostrešević, trenutni direktor Policije, koji je – zbog neadekvatnog odgovora tokom pokušaja hapšenja Dodika od strane SIPA-e – izgubio Dodikovu naklonost. Ipak, Dodik ga se ne usuđuje potpuno udaljiti, jer, kako piše Vasković, Kostrešević zna previše o Dodikovim aktivnostima.
U kontekstu sve većeg političkog zatezanja, pojavljuje se informacija o mogućem povratku Darka Ćuluma na čelo SIPA-e. Ćulum, koji je prethodno bio kritikovan zbog opstrukcije rada SIPA-e, a posebno zbog toga što je ignorisao ustavni poredak BiH, podnio je ostavku pravdajući se poštovanjem neustavnih akata. Prema mišljenju Vaskovića, njegovo ponovno imenovanje predstavljalo bi ozbiljno poniženje državnih institucija, dok bi njegovo hapšenje značilo početak oporavka institucija i prvi korak ka raspetljavanju političke krize.
U ovom kontekstu, važno je istaknuti i još nekoliko činjenica:
-
23. aprila predstavnici SIPA-e pokušali su da privedu Dodika, ali ih je spriječio Branimir Šehovac, načelnik PU Istočno Sarajevo, prijetnjama i agresijom. Dodik ga je zbog toga proglasio “omiljenim policajcem”.
-
Dodik, uprkos pokušajima da marginalizuje pojedine figure, istovremeno održava kontakt s njima iz pragmatičnih razloga, jer zna da bi njihovo svjedočenje moglo biti presudno za njegov politički (ili pravni) kraj.
-
Nedeljku Čubriloviću, lideru DEMOS-a, Dodik je doslovno rekao da “začepi” i da ne traži nikakve razgovore sa SNSD-om, jasno pokazavši hijerarhijsku strukturu unutar koalicije i odnos moći.
Upozorenje koje se krije između redova Vaskovićevog teksta jest da je trenutni poredak unutar RS-a i šire u BiH duboko kompromitovan, te da se samo odlučnim institucionalnim akcijama – kao što je procesuiranje lica poput Ćuluma – može krenuti putem stvarne promjene.
Za kraj, Vasković jasno implicira da dolazak Dejvida Lemija nije bio beznačajan čin. Njegova posjeta simbolizira povećano interesovanje međunarodne zajednice za stanje u BiH i otvara prostor za novi politički smjer, u kojem Dodik sve više postaje izolovan akter. Ako dođe do konkretnih pravnih poteza, poput hapšenja ključnih figura koje su godinama omogućavale destabilizaciju države, to bi moglo biti prvo svitanje u BiH nakon duge noći političke manipulacije i institucionalnog zarobljavanja.
Vasković ostavlja čitaocima jasan zaključak: promjene su moguće, ali samo ako institucije počnu djelovati bez straha, a odgovorni pojedinci – bez obzira na svoju funkciju – odgovaraju pred zakonom.
U tom smislu, neophodno je da domaće institucije, uz podršku međunarodne zajednice, pokažu odlučnost, nepristrasnost i dosljednost u primjeni zakona. Svako oklijevanje ili kalkulisanje dodatno će produbiti nepovjerenje građana u sistem i učvrstiti pozicije onih koji godinama profitiraju na račun pravne nesigurnosti i političke manipulacije. Hapšenje Darka Ćuluma, ako do njega dođe, neće samo biti simbolični čin, već signal da je došlo vrijeme za suočavanje s odgovornošću, te da više niko ne smije biti iznad zakona – ma koliko moćan bio. Samo kroz takve konkretne korake moguće je obnoviti vjeru javnosti u državu i otvoriti novu stranicu u istoriji BiH.
