Oglasi - Advertisement

Otvorena dilema oko dokumentacije za borački dodatak: smiju li se tražiti ovjerene kopije ličnih dokumenata?

Pitanje koje je posljednjih dana izazvalo mnogo pažnje među borcima u Federaciji Bosne i Hercegovine odnosi se na dokumentaciju potrebnu za ostvarivanje prava na borački dodatak, ali i na to koliko daleko institucije mogu ići kada od građana traže lične podatke. Posebno je osjetljivo pitanje obaveze dostavljanja ovjerenih fotokopija ličnih dokumenata, jer je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine, koji je znatno pooštrio pravila o obradi i kopiranju ličnih isprava.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata ranije je donijelo uputstvo kojim je precizirano šta je potrebno priložiti uz zahtjev za borački dodatak. U tom uputstvu kao obavezan prilog navedena je i ovjerena fotokopija lične karte, pasoša ili vozačke dozvole. Upravo ta odredba pokrenula je niz pitanja, jer mnogi smatraju da se radi o dokumentima čije se kopiranje i čuvanje ne smije tražiti bez jasnog pravnog osnova.

U praksi, ovakvi zahtjevi često znače dodatni odlazak do notara ili općinske službe, trošak ovjere i produženje administrativnog postupka. Za starije osobe i demobilizirane branioce, posebno one koji žive u udaljenijim mjestima ili imaju zdravstvenih poteškoća, i najmanja administrativna prepreka može biti ozbiljan teret. Zato se ovo pitanje ne odnosi samo na pravnu formalnost, nego i na pristup pravima na način koji je efikasan, zakonit i prilagođen stvarnim okolnostima građana.

Zašto je novi zakon promijenio odnose prema ličnim dokumentima?

Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH, koji je stupio na snagu tokom 2025. godine, donio je stroža pravila o tome kada i na koji način institucije mogu prikupljati, obrađivati i čuvati lične podatke. U suštini, osnovna ideja zakona jeste da se spriječi nepotrebno i prekomjerno prikupljanje podataka građana, naročito kada za to ne postoji izričit i precizan zakonski osnov. To znači da institucije više ne mogu automatski tražiti kopije ličnih dokumenata samo zato što je to ranije bila ustaljena praksa.

Posebno je problematično kada se od građana traže kopije dokumenata koji sadrže niz osjetljivih podataka, poput jedinstvenog matičnog broja, broja dokumenta, adrese stanovanja i drugih identifikacijskih elemenata. U zaštiti privatnosti, pravilo je da se prikuplja samo ono što je zaista potrebno za vođenje postupka, a ne više od toga. Zbog toga je i nastala dilema da li je Federalno ministarstvo, u ovom slučaju, postupilo u skladu s novim zakonom ili je zadržalo staru administrativnu praksu koja više ne odgovara važećim propisima.

Važno je naglasiti da ovakva pitanja nisu samo tehničke prirode. Ona otvaraju šire teme o tome kako javna uprava usklađuje svoje interne procedure sa zakonodavnim promjenama. Ako se zakoni o zaštiti podataka pooštravaju, onda i sva ministarstva, zavodi i općinske službe moraju prilagoditi obrasce, uputstva i propise. U suprotnom, građani se mogu naći u situaciji da dobijaju uputstva koja su u suprotnosti s novim pravnim standardima.

Agencija za zaštitu ličnih podataka pokreće postupak

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH potvrdili su da su upoznati s ovim slučajem nakon što su im se obratili građani i mediji. Prema njihovom pojašnjenju, Agencija će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti kako bi se utvrdilo postoji li zakonski osnov za traženje ovakve dokumentacije. To praktično znači da će nadležni organ ispitati da li je Ministarstvo imalo pravo da u postupku ostvarivanja boračkog dodatka traži ovjerene kopije ličnih dokumenata ili je takav zahtjev prešao granice dozvoljenog.

Ovakva reakcija Agencije važna je i zbog same poruke koju šalje javnosti. Ona pokazuje da prijave građana i medijski upiti mogu dovesti do institucionalne provjere i eventualnog ispravljanja nepravilnosti. U sistemu zaštite podataka to je posebno značajno, jer mnogi građani nisu sigurni kome da se obrate kada smatraju da su njihova prava povrijeđena. Postupanje po službenoj dužnosti znači da institucija ne čeka samo formalnu prijavu, nego može sama reagovati kada uoči moguće kršenje propisa.

Dok postupak traje, ostaje otvoreno pitanje da li će Ministarstvo morati izmijeniti uputstvo i ukloniti obavezu dostavljanja ovjerenih kopija ličnih dokumenata. Ako se utvrdi da takav zahtjev nema pravno uporište, moglo bi uslijediti usklađivanje cijelog postupka s novim pravilima o privatnosti. U suprotnom, borci koji podnose zahtjeve mogli bi i dalje biti izloženi zahtjevu za dokumentima koji, prema novom zakonu, ne bi smjeli biti obavezni.

Ko ima pravo na borački dodatak i kako se on obračunava?

Pravo na borački dodatak, prema važećim pravilima, mogu ostvariti demobilizirani branioci koji su u periodu od 8. aprila 1992. do 23. decembra 1995. godine bili pripadnici Oružanih snaga i učestvovali u odbrani Bosne i Hercegovine najmanje 12 mjeseci. Ovo pravo predstavlja oblik priznanja za učešće u odbrani države, ali i način da se kroz redovna mjesečna davanja barem djelimično popravi materijalni položaj ljudi koji su prošli ratna iskušenja.

Iznos dodatka obračunava se prema dužini učešća u odbrani zemlje, a za svaki priznati mjesec pripada 1,50 KM. Iako ovaj iznos ne djeluje visok, za mnoge korisnike predstavlja važan, stabilan i simbolički značajan vid podrške. Upravo zato je važno da cijela procedura bude jasna, zakonita i što jednostavnija, kako bi korisnici mogli ostvariti svoje pravo bez nepotrebnih administrativnih prepreka.

U širem kontekstu, slučaj s ovjerenim kopijama dokumenta pokazuje koliko je važno da se prava iz boračke oblasti uređuju precizno, transparentno i u skladu s novim propisima. Kada postoji neslaganje između starijih uputstava i novog zakonodavstva, nastaje pravna nesigurnost, a upravo nju građani najviše osjećaju u praksi. Zato je ovaj slučaj važan ne samo za borce koji trenutno podnose zahtjeve, nego i za sve buduće postupke u kojima će se tražiti lični podaci.

Za sada se očekuje da Agencija okonča postupak i utvrdi da li je sporna dokumentacija mogla biti tražena. Dok ne stigne konačan odgovor, ostaje preporuka da građani prate zvanična obavještenja nadležnih institucija i da ne pretpostavljaju da je svaka ranija praksa automatski usklađena s novim zakonom. Ovaj slučaj još jednom pokazuje koliko je zaštita ličnih podataka postala važna tema u svakodnevnom funkcionisanju javne uprave, ali i koliko je bitno da pravo i praksa budu usklađeni na vrijeme.