Izvještaj iz Washingtona otvorio nova pitanja o američkoj politici prema Bosni i Hercegovini
U američkoj prijestolnici objavljen je dokument koji je odmah privukao pažnju političkih analitičara, diplomata i istraživača Balkana. Riječ je o izvještaju demokrata iz Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD-a, koji se bavi odnosom Washingtona prema Bosni i Hercegovini, ukidanjem sankcija Miloradu Dodiku, energetskim projektima u regiji te širim pitanjima stabilnosti Zapadnog Balkana.
Prema ocjeni politologa Jasminea Mujanovića, ovaj tekst predstavlja jedan od najvažnijih kongresnih signala u vezi s BiH još od završetka rata i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Izvještaj, objavljen 15. septembra pod naslovom “Pay for Play in the Balkans”, nije običan politički papir. On se pojavljuje u trenutku kada su odnosi između dijela američke administracije i bosanskohercegovačkog političkog prostora izuzetno osjetljivi, a pitanja sankcija, energetske bezbjednosti i državne imovine ponovo postaju dio šire geopolitičke rasprave.
Autori dokumenta tvrde da su određeni potezi Trumpove administracije narušili dugogodišnju američku strategiju prema BiH, oslabili instrumente pritiska na aktere koji dovode u pitanje ustavni poredak i otvorili prostor za utjecaj ruskih i proruskih interesa u regionu.
Mujanović je ovaj izvještaj opisao kao prekretnicu u kongresnom nadzoru nad politikom SAD-a prema Bosni i Hercegovini. Na društvenoj mreži X naglasio je da od rata 1992–1995. i Dejtonskog sporazuma Kongres nije objavio dokument takve dubine i političke težine.
Njegova interpretacija posebno naglašava činjenicu da se u izvještaju ne govori samo o jednom incidentu ili jednoj odluci, već o čitavom nizu povezanih tema: sankcijama, lobiranju, energetskim projektima, odnosu prema OHR-u i budućnosti državne imovine.
Ukidanje sankcija Dodiku kao centralna tačka kritike
Jedan od najoštrijih dijelova izvještaja odnosi se na odluku iz oktobra 2025. godine, kojom su ukinute sankcije Miloradu Dodiku, članovima njegove porodice i bliskim saradnicima. Prema autorima dokumenta, taj potez je uklonio važan mehanizam američkog pritiska i poslao poruku da je moguće politički pregovarati s akterima koji, prema njihovoj ocjeni, podrivaju Dejtonski sporazum i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
U izvještaju se navodi da Dodik, nakon skidanja sa sankcija, nije ublažio svoju retoriku, nego je nastavio sa politikom koja se opisuje kao secesionistička i destabilizirajuća.
Autori dokumenta zbog toga traže da predsjednik Donald Trump ponovo uvede sankcije Dodiku, njegovoj porodici i povezanim licima. Takav zahtjev nije samo simboličan, već predstavlja pokušaj da se obnovi američka politika odvraćanja prema liderima koji, prema stavu demokrata u pododboru, direktno ugrožavaju teritorijalni integritet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine.
Mujanović smatra da je upravo taj dio izvještaja izuzetno značajan jer pokazuje da ukidanje sankcija nije doživljeno kao konačna odluka, nego kao potez koji može biti preispitan.
Ipak, važno je razlikovati političku težinu dokumenta od njegove formalne snage. Izvještaj predstavlja stav demokratske manjine u pododboru, a ne zaključak cijelog američkog Kongresa. Uprkos tome, činjenica da se u njemu iznose tako direktne optužbe protiv Trumpove administracije govori o tome da je pitanje BiH ponovo ušlo u ozbiljnu fazu američkog političkog nadzora.
Južna plinska interkonekcija i sporni poslovni aranžmani
Drugi veliki fokus izvještaja odnosi se na projekat Južne plinske interkonekcije i kompaniju AAFS Infrastructure and Energy LLC. Prema autorima, administracija je navodno gurala ideju da se ovaj važan energetski projekat povjeri firmi koja nije imala ni iskustvo u energetici ni prethodno prisustvo na Zapadnom Balkanu. To je u dokumentu predstavljeno kao primjer političkog utjecaja, a ne kao standardna tržišna odluka zasnovana na stručnosti i kapacitetima.
Posebnu pažnju izaziva podatak da su AAFS osnovali Joseph Flynn, brat bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, i advokat Jesse Binnall, koji je povezan s Trumpovim političkim i pravnim krugovima. Prema izvještaju, kompanija je osnovana samo nekoliko dana nakon što su američki zvaničnici počeli javno govoriti o mogućnosti da američka privatna firma preuzme razvoj i upravljanje Južnom interkonekcijom.
Takva vremenska podudarnost, tvrde autori, otvara pitanja o lobiranju, političkom pogodovanju i miješanju privatnih interesa sa vanjskom politikom.
Procjene iz izvještaja govore da bi širi energetski projekat mogao vrijediti više od milijardu dolara, što objašnjava zašto su interesne mreže oko njega postale toliko osjetljive. Upravo zbog toga dokument poziva State Department da obustavi zagovaranje AAFS-a i da u saradnji s vlastima BiH pronađe američku kompaniju koja zaista posjeduje iskustvo u izgradnji, upravljanju i održavanju plinovoda.
Time se, barem na papiru, pokušava vratiti fokus sa političkog utjecaja na tehničku i sigurnosnu sposobnost.
Šira mreža lobiranja, svjedočenja i nadzornih ovlasti
Jedan od najintrigantnijih dijelova dokumenta jeste zahtjev da republikanska većina u Kongresu iskoristi svoje nadzorne i istražne ovlasti. Autori traže svjedočenja zvaničnika Trumpove administracije o politici prema Bosni i Hercegovini, ukidanju sankcija Miloradu Dodiku, odnosu prema Južnoj interkonekciji i načinu primjene Dejtonskog sporazuma. Također se traži istraga poslovanja i političkih veza AAFS-a s administracijom, kao i svjedočenje nekoliko osoba koje su u javnosti povezivane s lobiranjem za Dodikove interese.
Među imenima koja se spominju u analizi izvještaja nalaze se Michael Flynn, bivši guverner Illinoisa Rod Blagojevich i drugi lobisti uključeni u političke i poslovne aranžmane oko Bosne i Hercegovine.
Prema Mujanoviću, najvažnija poruka nije u tome što se pojedinačna imena pojavljuju u dokumentu, nego u činjenici da su teme koje su do jučer izgledale odvojeno sada povezane u jednu širu sliku: sankcije, lobiranje, energetika i politički utjecaj u Washingtonu više se ne mogu posmatrati zasebno.
Takvo povezivanje tema ima dodatnu težinu jer sugeriše da se politički procesi oko BiH ne vode samo kroz zvanične diplomatske kanale, nego i kroz složenu mrežu savjetnika, advokata, poslovnih ljudi i političkih posrednika. U tome se prepoznaje upravo ono na što mnogi istraživači Balkana godinama upozoravaju: da su energetski projekti, stranačko lobiranje i vanjskopolitičke odluke često duboko isprepleteni.
OHR, Christian Schmidt i pitanje državne imovine
Izvještaj ne staje na sankcijama i energetici, nego se posebno bavi i ulogom Ureda visokog predstavnika (OHR). Autori upozoravaju da slabljenje OHR-a, jačanje Dodikove političke pozicije i ekonomski pritisci oko plinovoda mogu imati posljedice i na jedno od najosjetljivijih pitanja u BiH – državni imovinski režim.
Prema njihovoj procjeni, bilo kakvo ubrzano ili politički motivirano rješavanje ovog pitanja, ako oslabi državne institucije, moglo bi dodatno narušiti Dejtonski sporazum i podstaći nove etničke tenzije.
Zbog toga se u dokumentu preporučuje da se nakon odlaska Christiana Schmidta što prije imenuje novi visoki predstavnik koji bi bio odlučniji u zaštiti Dejtonskog mirovnog sporazuma, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine. Autori također ističu da bi budući visoki predstavnik morao biti snažnije usmjeren na podršku evropskim i NATO integracijama zemlje, jer bi, prema njihovom mišljenju, to bio najbolji odgovor na pokušaje destabilizacije.
U izvještaju se spominju i politički projekti koji zagovaraju ideju “trećeg entiteta”, kao i oni koji otvoreno pozivaju na secesiju ili podržavaju koncept “velike Srbije”. U tom kontekstu autori podsjećaju da su Sjedinjene Američke Države historijski djelovale protiv političkih aranžmana koji bi vodili podjeli Bosne i Hercegovine.
Time se izvještaj postavlja kao podsjetnik na staru američku vanjskopolitičku liniju, ali i kao upozorenje da ona, po ocjeni demokratskih autora, posljednjih godina više nije bila dosljedno primjenjivana.
Poziv Evropskoj uniji i širi međunarodni odjek
Kritika nije ograničena samo na Washington. Autori izvještaja pozivaju i Evropsku uniju da uspostavi zajednički režim sankcija protiv Dodika, njegovih pomagača i drugih aktera koji destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu i širi region. Kao osnova za takav potez navode se mjere koje su već usvojile pojedine članice EU, što znači da bi zajednički evropski odgovor mogao biti logičan nastavak postojećih nacionalnih politika.
Mujanović smatra da vrijednost ovog dokumenta nadilazi samu američku institucionalnu scenu. Po njegovoj ocjeni, izvještaj predstavlja potvrdu dugotrajnog rada novinara, istraživača i aktivista civilnog društva koji su s obje strane Atlantika mjesecima pratili veze između američke politike prema BiH, lobističkih mreža i energetskih interesa.
Zato je, kako navodi, važno da se ovaj dokument ne čita samo kao politička kritika nego i kao oblik institucionalnog priznanja da postoje ozbiljna pitanja koja zaslužuju daljnju istragu.
