Edin Džeko zatvara reprezentativno poglavlje: od gola protiv Turske do oproštaja od Zmajeva
Kada se 2. oktobra na teren istrči protiv Švedske, Edin Džeko će po posljednji put obući dres reprezentacije Bosne i Hercegovine i staviti tačku na jednu od najupečatljivijih priča u historiji bh. fudbala. Za navijače Zmajeva to neće biti samo još jedna utakmica u kalendaru, nego emotivan trenutak koji označava kraj ere igrača čije je ime godinama bilo sinonim za golove, borbenost i kontinuitet na najvišem nivou.
Priča o Džeki i reprezentaciji počela je davno, još 2006. godine, i to na način koji se rijetko događa čak i najvećim fudbalskim zvijezdama. Debi je upisao protiv Turske na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ u Sarajevu, a već u svom prvom nastupu postigao je pogodak.
Taj detalj danas djeluje gotovo simbolično, jer je upravo golovima i odlučujućim potezima Džeko izgradio status jednog od najvažnijih igrača koje je Bosna i Hercegovina ikada imala.
BiH je tada slavila rezultatom 3:2, a mladi napadač je odmah pokazao da nije riječ o običnom debitantu, nego o fudbaleru koji je predodređen za velike stvari. Njegov prvi pogodak za nacionalni tim bio je početak dugog niza koji će trajati gotovo dvije decenije.
U trenutku kada je zakoračio na teren u dresu Zmajeva, malo ko je mogao predvidjeti da će upravo on postati rekorder, kapiten, lider i jedno od najprepoznatljivijih lica bosanskohercegovačkog sporta.
Od tog prvog nastupa do oproštajne utakmice protiv Švedske proći će skoro 20 godina, što dovoljno govori o rijetkoj dugovječnosti njegove reprezentativne karijere. U modernom fudbalu, gdje se ritam utakmica ubrzava, a konkurencija postaje sve oštrija, održati vrhunsku formu toliko dugo predstavlja poseban uspjeh. Džeko nije bio samo strijelac, već i igrač koji je generacijama navijača ulijevao vjeru da BiH može parirati najjačima.
Njegov reprezentativni učinak ostaje impresivan i po brojkama: 151 utakmica i 73 gola. Te brojke ne predstavljaju samo statistiku, već i pregled jedne epohe u kojoj je Džeko bio centralna figura gotovo svih važnih utakmica. Nastupao je u kvalifikacijama, prijateljskim susretima, na velikim turnirima i u mečevima koji su odlučivali o historijskim uspjesima ili teškim razočarenjima, a u svim tim trenucima njegov doprinos bio je ogroman.
Kapiten, vođa i simbol generacije
Džekina uloga u reprezentaciji nikada nije bila ograničena samo na golove. Kako su godine prolazile, postao je kapiten i emocionalni stub ekipe, igrač kojem su se mlađi oslanjali, a navijači vjerovali čak i kada su okolnosti bile nepovoljne. Njegova prisutnost na terenu donosila je sigurnost, a van njega profesionalizam i mir koji je često bio potreban u turbulentnim periodima bh. fudbala.
Za Bosnu i Hercegovinu, reprezentativni dres je često nosio težinu daleko veću od same sportske obaveze. Svaka utakmica Zmajeva imala je i emotivnu, gotovo društvenu dimenziju, jer je nacionalni tim okupljao ljude različitih generacija i dijelova zemlje. U takvom ambijentu Džeko je izrastao u čovjeka koji je znao nositi pritisak i pretvarati ga u motivaciju. Njegovi golovi nisu bili samo sportski potezi, nego i trenuci zajedničke radosti za čitavu zemlju.
Posebno mjesto u sjećanjima navijača zauzimaju njegove partije u velikim kvalifikacionim ciklusima i na nastupima koji su Bosnu i Hercegovinu vodili prema najvažnijim takmičenjima. Bez obzira na to da li je tim igrao protiv favorita ili autsajdera, Džeko je uvijek bio čovjek od koga se očekivalo da napravi razliku.
Tokom karijere znao je postići golove glavom, nogom, iz blizine i iz daljine, a njegova sposobnost da pronađe prostor u kaznenom prostoru protivnika bila je jedan od njegovih zaštitnih znakova.
Njegov odlazak iz reprezentacije otvara i pitanje nasljeđa. Šta ostaje nakon igrača koji je gotovo dvije decenije bio centralna figura nacionalnog tima? Ostaje standard koji će buduće generacije teško dosegnuti, ostaje primjer profesionalca koji je na svako okupljanje dolazio s istim pristupom, i ostaje ogromna praznina koju neće biti lako popuniti. Džeko je svojim radom i rezultatima postavio visoku letvicu za sve buduće napadače koji će nositi dres Zmajeva.
Od Sarajeva do svjetske scene, ali uvijek uz Zmajeve
Iako je tokom klupske karijere gradio ime u najjačim evropskim ligama, od Njemačke i Engleske do Italije i Turske, Džeko nikada nije bio daleko od reprezentativnih obaveza. Upravo ta povezanost s nacionalnim timom učinila ga je još većim u očima javnosti. Bez obzira na to gdje je igrao i kakve je uspjehe nizao na klupskom planu, dres Bosne i Hercegovine nosio je s posebnom emocijom i odgovornošću.
Za mnoge navijače, Džeko je bio više od napadača. Bio je lice jedne fudbalske generacije koja je vjerovala da BiH može biti ravnopravan učesnik na najvećim pozornicama. Njegov profesionalni put, od prvog gola za reprezentaciju do posljednjeg nastupa protiv Švedske, prati i razvoj cijelog bh. fudbala u protekle dvije decenije. Zato njegov oproštaj nije samo kraj jedne igračke karijere, nego i simbolično zatvaranje jednog važnog poglavlja.
Ostaje i činjenica da će se mnogi budući razgovori o reprezentaciji Bosne i Hercegovine počinjati upravo od njega. I kada se bude govorilo o prvim velikim nadama, historijskim pobjedama, važnim golovima i generaciji koja je probijala granice, ime Edina Džeke biće neizbježno. Njegovih 73 gola u 151 nastupu nisu samo rekord ili impresivan podatak, nego trajni podsjetnik na to koliko jedan igrač može obilježiti identitet reprezentacije.
Kako se približava oproštajni meč protiv Švedske, emocije će biti sve izraženije, kako među navijačima, tako i među saigračima i stručnim štabom. U takvim trenucima obično se sumira ono što je iza igrača ostalo, ali u Džekinom slučaju to nije teško: ostao je trag koji će se prepričavati generacijama. Od prvog gola protiv Turske do posljednjeg nastupa u dresu Zmajeva, Edin Džeko je ispisao reprezentativnu priču za historiju.
