Ljubav se dijeli na četiri vrste:
1. Ibadet, koji biva kada se voli Allah i sve ono što On Svevišnji voli. Dokaz za ovo su Njegove riječi:“…ali pravi vjernici još više vole Allaha…” (Prijevod značenja El-Bekare, 165.)
2. Širk, koji biva kada se voli neko drugi pored Allaha uz poniznost i veličanje tog voljenog na način koji dolikuje samo Uzvišenom Allahu(primjer ove ljubavi je kada čovjek voli nevjernika koji je poznat prema mržnji i neprijateljstvu prema islamu (kao kada voli nevjerničkog vladara koji se bori protiv muslimana), ili voli da nevjernici dominiraju nad muslimanima, ili voli riječi ili djela koja su očita nevjerstva (kao što je psovanje vjere i borba protiv muslimana) makar on i ne radio ta djela, i td, op. Menhedža). Dokaz za ovo su riječi Allaha:“Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli…” (Prijevod značenja El-Bekare, 165.)
3. Grijeh, koji biva kada se ljubav iskazuje prema grijesima, novotarijama i zabranjenim stvarima. Dokaz za ovu vrstu ljubavi jesu riječi Allaha:“One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.”(Prijevod značenja En-Nur, 19.)
4. Urođena ljubav, a to je ljubav prema djeci, supruzi, svojoj duši i drugome, što je dozvoljeno. Dokaz za ovu vrstu ljubavi su riječi Uzvišenog:“Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.” (Prijevod značenja Ali Imran, 14.)
Iz djela: Olakšano poimanje tevhida
Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil
Priprema/naslov: Menhedž
