U posljednjih 24 sata pažnju javnosti u Srbiji privukla je vijest o hapšenju jednog istaknutog građanina – geološkog inženjera Zorana Đajića (70), koji je pritvoren zbog ozbiljnih optužbi koje uključuju ugrožavanje sigurnosti predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića. Ova situacija izazvala je niz komentara u javnosti, kako zbog sadržine spornih objava, tako i zbog šireg političkog konteksta u kojem se dešava.
Policija je postupala po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, tačnije njegovog Posebnog odjeljenja za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. U ovoj akciji su učestvovali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova, konkretno iz Uprave za tehniku i Službe za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, što ukazuje na ozbiljnost s kojom su institucije tretirale ovaj slučaj. Hapšenje je, kako navode nadležni, rezultat osnovane sumnje da je Đajić svojim postupcima prešao granicu dozvoljenog i time ugrozio sigurnost šefa države.
Prema zvaničnom saopštenju, sumnja se da je Đajić 10. aprila, koristeći društvenu mrežu „X“ (nekadašnji Twitter), putem naloga pod nazivom @djajiczoran, objavio sadržaj koji se tumači kao prijetnja smrću Aleksandru Vučiću. U toj objavi Đajić je, na krajnje eksplicitan način, iznio stav da „narod treba da izglasa smrtnu kaznu Vučiću“ uz dodatni komentar u kojem implicira da bi to bilo rješenje da se, kako navodi, Vučić ne bi ponovo pojavio kao politička figura u budućnosti. Posebno je zapažena rečenica u kojoj se pominje „GLOGOV kolac pride“, što ima veoma simboličku i zastrašujuću konotaciju u javnosti, budući da asocira na nasilje i ekstremizam.
Ovakve formulacije, prema mišljenju tužilaštva, prevazilaze granice slobode izražavanja i prelaze u sferu krivične odgovornosti, konkretno u domenu prijetnje licima na funkciji. Iako Đajić nije direktno pozvao na nasilje u fizičkom smislu, upotreba termina koji evociraju smrtnu presudu i srednjovjekovne metode eliminacije dovela je do reakcije nadležnih organa.
U skladu sa procedurama, Đajiću je određena mjera zadržavanja do 48 sati, što je zakonski okvir unutar kojeg policija i tužilaštvo mogu pripremiti slučaj za dalje postupanje. Nakon toga, on će biti priveden tužilaštvu uz krivičnu prijavu. Sve to pokazuje da država ovaj slučaj ne posmatra olako, te ga svrstava u kategoriju ozbiljnih prijetnji po nacionalnu bezbjednost.
Ova situacija izaziva više pitanja, od kojih se neka tiču:
-
Granica između slobode govora i govora mržnje.
-
Uloga društvenih mreža kao prostora za političko izražavanje, ali i potencijalnu zloupotrebu.
-
Odnos vlasti prema kritici i opoziciji, pogotovo kada ona dolazi iz redova intelektualaca i stručnjaka.
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je Đajić geološki inženjer, dakle osoba iz naučne zajednice, koja do sada nije bila poznata javnosti po političkom aktivizmu, niti je prepoznata kao dio nekog opozicionog pokreta. To dodatno podgrijava diskusiju o tome da li se u ovom slučaju radi o opravdanom djelovanju pravne države, ili o prekomjernom odgovoru na oštru kritiku.
U kontekstu šire političke situacije u Srbiji, slučaj Đajić se ne može posmatrati izolovano. Brojni analitičari primjećuju da se vlast sve češće odlučuje za sudski progon osoba koje iznose radikalne stavove protiv režima, a sve to u periodu kada se politička scena suočava s rastućim nezadovoljstvom, protestima i zahtjevima za promjenom.
S druge strane, postoje i oni koji smatraju da je nužno postaviti jasne granice javnog govora i sankcionisati svaku izjavu koja bi mogla inspirisati nasilje, bez obzira od koga dolazila. U tom svjetlu, slučaj Zorana Đajića postaje lakmus test za to kako država balansira između zaštite slobode mišljenja i zaštite institucija i javnih ličnosti od prijetnji.
Zaključno, hapšenje Đajića otvara čitav niz pravnih, etičkih i društvenih dilema koje daleko nadilaze sudbinu jednog čovjeka. Ono nas suočava s pitanjem: kada kritika postaje opasnost? i kako sačuvati slobodu govora bez podrivanja društvene stabilnosti? Ovaj slučaj će zasigurno imati svoje pravne posljedice, ali i šire implikacije na način na koji se vodi javna debata u Srbiji – između slobode, odgovornosti i straha.
