U sve složenijem političkom pejzažu Bosne i Hercegovine, oštre riječi i međusobna prepucavanja postali su gotovo svakodnevna pojava. Posljednja razmjena mišljenja između lidera Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića dodatno je zategla već krhke političke odnose na državnom nivou. Dok Čović optužuje opoziciju iz Republike Srpske za nepoštivanje dogovora postignutog na Kupresu, Vukanović mu odgovara s neskrivenom dozom ironije i političke odlučnosti.
Po Vukanoviću, tvrdnje koje dolaze iz HDZ-a predstavljaju pokušaj zamjene teza i prebacivanja odgovornosti za neuspjehe u koalicionim dogovorima. Prema njegovim riječima, opozicija iz RS je na sastanku na Kupresu pokazala maksimalnu korektnost i spremnost na dijalog, ali se ta otvorenost sada tumači kao slabost.
Vukanović podsjeća da je upravo Čović, ne tako davno, javnosti poručivao da je Milorad Dodik prekršio sporazume i da njegova destruktivna politika više nije prihvatljiva za HDZ. U tom trenutku, tvrdi Vukanović, opozicija iz RS-a je predstavljena kao nova snaga koja promoviše konstruktivan pristup i stabilizaciju političke scene. Međutim, Čović se, prema Vukanovićevim riječima, predomislio, te je ponovo ušao u političko savezništvo sa Dodikom, čime se, smatra Vukanović, vraća unazad čitav proces političke normalizacije.
Vukanović koristi metaforu da su se HDZ i SNSD sada „našli na istom brodu“, te izražava uvjerenje da će im i politička sudbina biti zajednička. Ova tvrdnja aludira na mogućnost zajedničkog političkog pada ukoliko njihovo savezništvo nastavi da radi protiv interesa većine građana i demokratskih principa.
Kao odgovor na aktuelnu situaciju, Vukanović najavljuje aktivniji angažman opozicije iz Republike Srpske u institucijama BiH. U tom kontekstu ističe:
-
Opozicija iz RS trenutno ima pet poslanika u Predstavničkom domu BiH.
-
Njihov cilj je pronaći još 17 zastupnika iz Federacije koji će podržati njihov koncept političkog djelovanja.
-
U Domu naroda, trenutno imaju podršku dva delegata iz FBiH, a traže još najmanje šest kako bi osigurali većinu za implementaciju političkih promjena.
Ovaj pokušaj formiranja nove parlamentarne većine, kako kaže Vukanović, ima za cilj da omogući donošenje odluka koje bi vodile ka stabilnijem i funkcionalnijem političkom sistemu.
Posebno se osvrnuo na Čovićevu izjavu da opozicija nije ispoštovala dogovore sa Kupresa, što vidi kao očigledan politički manevar i zamjenu teza. Dodaje da je vezivanje zastava HDZ-a i SNSD-a možda i korisno, jer jasno razgraničava političke blokove i omogućava opoziciji da djeluje slobodno, bez kompromisa sa kompromitovanim akterima.
Dalje, Vukanović ističe da izjava Čovića, kojom osporava legitimnu volju većine poslanika u Predstavničkom domu, potvrđuje odbijanje HDZ-a da prihvati demokratske tokove odlučivanja. On tvrdi da već postoji dovoljan broj potpisa poslanika koji su zatražili od predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto da formalno predloži imenovanje novog ministra, te naglašava da ignoriranje te volje predstavlja grubo kršenje političke etike.
U vezi sa daljnjim koracima, Vukanović otvoreno postavlja pitanje:
-
Zašto bi smjena pojedinih dužnosnika, poput Marinka Čavare, bila problematična ako je ranije bez problema smijenjen Nebojša Radmanović?
Za kraj, naglašava da opozicija nema namjeru da se povlači, te poručuje da će nastaviti da se bori za transparentno, odgovorno i pošteno upravljanje državom, bez obzira na pritiske ili manipulacije koje dolaze iz redova vladajuće koalicije.
Zaključno, Vukanović jasno poručuje da se ne radi o pukom političkom nadmudrivanju, već o borbi za principijelnu politiku koja ima cilj normalizaciju društva i vraćanje povjerenja u institucije. U tom duhu, njegova poruka biračima i kolegama glasi: nema predaje – borba se nastavlja.
U svjetlu svega izrečenog, jasno je da politička scena BiH prolazi kroz fazu dubokih preispitivanja i redefinisanja odnosa među ključnim akterima. Vukanovićeva odlučnost da se suprotstavi ustaljenim obrascima ponašanja i da traži partnere unutar Federacije ukazuje na promjenu paradigme koja teži prevazilaženju entitetskih podjela. Ukoliko uspije u okupljanju dovoljnog broja podrške, to bi moglo predstavljati presedan koji bi dugoročno promijenio način funkcionisanja državnih institucija – od borbe za dominaciju ka saradnji u interesu građana.
