Da li je novi Ustav Republike Srpske ‘zaleđen’?
U posljednje vrijeme, pitanje novog Ustava Republike Srpske postalo je predmet mnogih rasprava i spekulacija. Šta se zapravo dešava sa procesom izrade i usvajanja ovog ključnog dokumenta? Ovaj proces je od suštinske važnosti za političku stabilnost i pravni okvir Republike Srpske, a nezadovoljstvo građana samo se povećava zbog nejasnoća i nesigurnosti koje okružuju ovu temu. Na ovo pitanje odgovara Nenad Vuković, delegat Partije demokratskog progresa (PDP) u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, koji izražava zabrinutost zbog trenutne političke situacije i mogućih zloupotreba u vezi sa Ustavom.
Vuković smatra da je novi Ustav Republike Srpske ‘zaleđen’, prema riječima Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, koji je jasno naveo da se zakoni mogu ‘zalediti’ ukoliko to bude potrebno za političku trgovinu. Ova izjava nije samo izazvala brojne reakcije, već je i potaknula širu diskusiju o tome šta takav pristup znači za budućnost Republike Srpske. Da li je to zaista način na koji se vodi politika u Republici Srpskoj? Upozorava da su najavljene reforme samo pokušaj zastrašivanja političkih struktura iz Federacije BiH i međunarodne zajednice, a ne iskrena namjera vlasti da unaprijedi pravni okvir Republike Srpske.
U svojoj analizi, Vuković ističe da se politika u Republici Srpskoj često vodi na osnovu ličnih interesa, a ne na osnovu stvarnih potreba građana. “Politička igra koju vodi Dodik više niko ne shvata ozbiljno,” navodi Vuković. Ova izjava ukazuje na sve veću frustraciju među građanima koji se suočavaju sa svakodnevnim problemima, dok se vlast bavi političkim igricama. On kritikuje vlast što ne uzima u obzir stvarne potrebe građana. Šta je sa pravima i interesima naroda? Umjesto da se posvete rješavanju konkretnih problema, vlast se bavi manipulacijama koje ne donose nikakva stvarna rješenja.

Jedan od ključnih aspekata o kojima Vuković govori jeste planirani referendum o pitanjima koja su već dobro poznata i na koja je odgovore moguće dobiti bez dodatnog glasanja. Zašto se referendum ne koristi kao stvarni alat za demokratizaciju, nego se pretvara u anketu koja služi homogenizaciji biračkog tijela oko Dodika? Ova pitanja postavljaju sumnju u prave motive vlasti i njihovu sposobnost da vode Republiku Srpsku ka boljoj budućnosti. Vuković postavlja upitnike o tome zašto se resursi troše na referendum kada bi se mogli usmjeriti prema rješavanju problema građana, kao što su nezaposlenost, obrazovanje i zdravstvena zaštita.
Dodatno, Vuković naglašava potrebu da se postave relevantna pitanja vlasti: Gdje je novi Ustav? Gdje su zakoni koji vraćaju nadležnosti Republici Srpskoj? Važnost ovih pitanja leži u činjenici da je pravni okvir temelj svake društvene zajednice, a njegovo odsustvo ili neodređenost može dovesti do daljnje političke nestabilnosti. Također, ukazuje na problem odliva srpskog kadra iz institucija BiH, ističući da mnogi ne žele da se suoče sa istinom o lažima i praznim obećanjima vlasti. “Nadam se da će sve više ljudi shvatiti pravu prirodu ovih manipulacija,” zaključuje Vuković, ukazujući na potrebu za povećanim angažmanom građana u političkom životu.
U završnici, Vuković upozorava na opasnosti centralizacije vlasti koju provodi međunarodna zajednica, ali i na katastrofalno upravljanje koje dolazi iz Republike Srpske. Važno je da se narod ne prepusti lažnim obećanjima i da bude svjestan stvarnosti u kojoj se nalazimo. Ovaj stav ukazuje na potrebu za aktivnijim angažmanom građana, koji bi trebali biti svjesni svojih prava i odgovornosti. Pored toga, naglašava da opozicija razumije trenutak i da nije zaboravila na sve prethodne prevare koje su se desile. Ključno je da se osnaži glas naroda i da se aktivno učestvuje u procesu donošenja važnih odluka koje se tiču budućnosti Republike Srpske.
U kontekstu ovih rasprava, važno je napomenuti da je Ustav temeljni dokument koji oblikuje pravni i politički sistem jedne zemlje. Njegova izrada i usvajanje ne smiju biti predmet političke trgovine ili manipulacije. Građani Republike Srpske imaju pravo da znaju o svim procesima koji se odvijaju i da aktivno učestvuju u oblikovanju svoje budućnosti. Samo kroz transparentnost i istinsku demokratizaciju moguće je izgraditi stabilnu i prosperitetnu zajednicu koja će odgovarati potrebama svih njenih članova.