Problem samoubistava u Federaciji Bosne i Hercegovine: Zabrinjavajući trendovi
Samoubistva predstavljaju jedan od najvećih izazova u oblasti mentalnog zdravlja, a podaci o broju samoubistava u Federaciji Bosne i Hercegovine za 2023. godinu ukazuju na ozbiljnost ove situacije. Naime, tokom prvih devet mjeseci ove godine evidentirano je 97 samoubistava, što predstavlja pad u odnosu na prethodnu godinu. Ipak, ovaj broj je i dalje zabrinjavajući i ukazuje na duboke socijalne i psihološke probleme u našem društvu.
Statistika o samoubistvima u FBiH
Prema dostupnim podacima, u Federaciji BiH zabilježeno je ukupno 152 samoubistava, što je smanjenje za 37 slučajeva u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, analizirajući ove brojke, evidentno je da se većina samoubistava dešava u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje je zabilježeno 25 slučajeva, a slijedi Kanton Sarajevo sa 20 samoubistava. Ova statistika ne samo da ukazuje na geografske razlike, već i na različite socijalne i ekonomske faktore koji mogu biti uzrok samoubilačkih ponašanja. Na primjer, u ruralnim područjima, poput onih u Bosanskoj Posavini ili Hercegovini, nedostatak resursa i usluga mentalnog zdravlja može doprinijeti višim stope samoubistava.
Demografski aspekti samoubistava
Kada se posmatra spolna struktura izvršilaca samoubistava, podaci pokazuju da su u 74 slučaja izvršioci bili muškarci, dok su žene činile 23 slučaja. Ova razlika može biti rezultat različitih društvenih pritisaka i očekivanja koja se postavljaju pred muškarce i žene. Dr. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije, ukazuje na to da su najčešće žrtve starije osobe, obično muškarci, što dodatno naglašava potrebu za podrškom starijim ljudima u našoj zajednici. Na primjer, mnogi stariji muškarci često se suočavaju s osjećajem beskorisnosti i izolacije, posebno nakon gubitka bliskih osoba ili povlačenja iz radne snage.
Uzroci samoubistava
Prema riječima dr. Romića, uzroci samoubistava su kompleksni i često obuhvataju teže oblike depresije, kao i različite komorbiditete poput alkoholizma i narkomanije. “Osobe koje se suočavaju s teškim životnim situacijama, dugovima ili emocionalnim traumama su u riziku od suicida”, ističe on. Ovaj fenomen nije samo individualni problem, već predstavlja i široki društveni izazov. Na primjer, mladi ljudi u našoj zemlji često se bore sa stresom povezanom sa obrazovanjem, nezaposlenošću ili porodičnim pritiscima, što ih može dovesti u situaciju da razmišljaju o samoubistvu. Društvo mora preuzeti odgovornost za stvaranje okruženja u kojem će ljudi imati priliku da potraže pomoć i podršku.
Uloga porodice i društva
Kada dođe do tragedije poput samoubistva, porodice često nose težak teret krivice i pitanja “zašto”. Dr. Romić naglašava da je važno razumjeti kako društvo može pružiti podršku osobama koje su pretrpjele gubitak. “Nažalost, mnoge porodice se nikada ne oporave od takve tragedije”, kaže on. Osim toga, porodice često ne znaju kako da se nose s emocijama gubitka, što može dovesti do dodatnih problema unutar same porodice. Također, važno je napomenuti da, iako postoji solidan sistem centara za mentalno zdravlje u Federaciji, očito je da je potrebno mnogo više od toga kako bismo se uhvatili u koštac s ovim problemom. Potrebno je osnažiti mrežu podrške, uključujući ne samo profesionalce, već i volontere i zajednicu kao cjelinu.
Nužnost otvorenih razgovora o samoubistvima
Razgovor o samoubistvima često se smatra tabu temom, pa se o njemu ne govori dovoljno. Dr. Romić upozorava da je nužno otvoreno razgovarati o ovom pitanju i tražiti rješenja. “Ne možemo se ponašati kao noj s glavom u pijesku”, ističe on, naglašavajući kako je važno da se problemi ne ignoriraju. Transparentnost i otvorenost su ključ za prevenciju, a edukacija društva o problemima mentalnog zdravlja može značajno doprinijeti smanjenju stope samoubistava. Inicijative kao što su organizacija javnih tribina ili radionica o mentalnom zdravlju mogu pomoći u razbijanju stigme i poticanju razgovora.
Prepoznavanje znakova upozorenja
Pitanje prepoznavanja osoba koje su u riziku od suicida je od izuzetne važnosti. Dr. Romić objašnjava da mnogi ljudi daju znakove ili upućuju pozive u pomoć, a često su ti signali očigledni onima koji su u njihovoj blizini. “Promjene u ponašanju, povlačenje ili zanemarivanje lične higijene mogu biti jasni znakovi da nešto nije u redu”, dodaje on. Stoga je važno da mi kao društvo budemo pažljiviji i osjetljiviji prema potrebama drugih, kako bismo mogli pravovremeno reagovati i pomoći onima kojima je najpotrebnije. Također, edukacija o prepoznavanju ovih znakova može biti ključna u školama i zajednicama, kako bi se mladi ljudi naučili prepoznavati i podržavati jedni druge.
Na kraju, važno je osvježiti kolektivnu svijest o ovom problemu i potaći zajednicu na aktivnu borbu protiv osjetljivih tema poput mentalnog zdravlja. Samoubistva nisu samo lične tragedije; one su i društveni problem koji zahtijeva zajednički pristup i prevenciju. Potrebno je stvoriti okruženje u kojem će ljudi moći otvoreno razgovarati o svojim borbama i gdje će podrška biti dostupna svima koji je trebaju. Uz sveobuhvatan pristup koji uključuje edukaciju, podršku porodice i zajednice, kao i adekvatnu pomoć stručnjaka, možemo raditi na smanjenju broja samoubistava i stvaranju pozitivnijeg okruženja za sve članove naše zajednice.
