Južna Koreja uvodi zabranu korištenja mobilnih telefona u školama
U martu 2026. godine, Južna Koreja će implementirati novu zakonsku mjeru koja zabranjuje korištenje mobilnih telefona i pametnih uređaja tokom nastave u svim školama širom zemlje. Ova odluka, koju je podržala većina članova parlamenta, rezultat je sve veće zabrinutosti oko uticaja digitalizacije na mlade i njihovu sposobnost da se fokusiraju na učenje. Zakon je usvojen s 115 glasova ‘za’ od ukupno 163 prisutna članova, a predstavlja napor vlasti da se suoče sa problemom sve većeg broja mladih koji su postali zavisni od svojih uređaja.
Ova mjera dolazi u trenutku kada roditelji i učitelji sve više ukazuju na negativne efekte prekomjernog korištenja pametnih telefona na mentalno zdravlje i obrazovni uspjeh djece. Studije pokazuju da ekrani ometaju proces učenja, a mlađi uzrasti su posebno ranjivi. Roditelji, kao što je Choi Eun-young, majka tinejdžera iz Seula, izražavaju zabrinutost zbog toga što djeca provode previše vremena na svojim telefonima umjesto da se fokusiraju na školske obaveze i međuljudske odnose. “Moj sin često zanemaruje svoje zadaće jer je više fokusiran na video igre i društvene mreže. Ponekad se jednostavno pitam kako mu pomoći”, kaže Choi.
Alarmantni podaci o digitalnoj ovisnosti među mladima
Prema najnovijim istraživanjima, skoro 25 posto ukupnog stanovništva Južne Koreje pokazuje znake digitalne ovisnosti, a taj procenat raste na alarmantnih 43 posto među mladima u uzrastu od 10 do 19 godina. Ova statistika dodatno naglašava potrebu za hitnim akcijama koje će smanjiti izloženost djece ekranima, a samim tim i potencijalne negativne posljedice po njihovo mentalno i emocionalno zdravlje. Roditelji se sve više osjećaju bespomoćno, dok njihova djeca zanemaruju školu i druge aktivnosti zbog stalne privlačnosti digitalnog svijeta. Mnogi učenici provode, prema nekim procjenama, više od 6 sati dnevno ispred ekrana, što se negativno odražava na njihovu produktivnost i socijalne vještine.
Podjela među nastavnicima i reakcije na zakon
Inicijator ovog zakona, poslanik Cho Jung-hun, poziva se na brojne naučne studije koje upućuju na štetne efekte ekrana na razvoj dječijeg mozga. Zakon podrazumijeva da učitelji imaju ovlaštenja da u pojedinim slučajevima zabranjuju korištenje uređaja i van učionica. Međutim, postoje i izuzeci; učenicima sa posebnim potrebama ili u hitnim situacijama biće dozvoljeno korištenje telefona. Ovaj pristup izaziva podijeljene reakcije među nastavnicima: dok jedna grupa vidi zakon kao korak ka jačanju discipline, druga se boji da bi mogao narušiti prava učenika. “Mislim da je važno razumjeti da tehnologija može biti korisna u edukaciji, ali treba pronaći ravnotežu”, izjavila je jedna učiteljica koja je željela ostati anonimna.
Učenici izražavaju zabrinutost o suštini problema
Međutim, među mladima i nekim nastavnicima raste sumnja u efikasnost ovog zakona. Mnogi smatraju da se problem ne može riješiti samo zabranom korištenja mobilnih telefona, već da je potrebno raditi na podizanju svijesti o zdravim navikama korištenja tehnologije. Učenici poput Seo Min-joona, koji ima 18 godina, ističu da će se problem digitalne ovisnosti nastaviti i izvan škole, te da je edukacija o zdravim navikama mnogo važnija od same zabrane. “Ako ne naučimo kako pravilno koristiti tehnologiju, nećemo se riješiti problema samo zabranama”, dodaje Min-joon, ističući potrebu za razgovorom o ovom pitanju unutar školskih programa.
Utjecaj obrazovnog sistema na digitalnu ovisnost
Mnogi stručnjaci ukazuju da je obrazovni sistem u Koreji također odgovoran za rast ovisnosti o tehnologiji. Pripreme za izuzetno teške prijemne ispite, poput Suneunga, stvaraju veliku napetost među studentima. Ova situacija često dovodi do toga da se mladi okreću svojim telefonima kao obliku bijega od stresa i pritiska. Profesor Cho Young-sun naglašava da je važno adresirati uzroke, a ne samo posljedice, kako bi se mladima pomoglo da pronađu ravnotežu između školskih obaveza i korištenja tehnologije. “Smanjenje stresa i pružanje boljih obrazovnih uslova može značajno smanjiti potrebu za bijegom u digitalni svijet”, tvrdi profesor.
U konačnici, Južna Koreja se pridružila drugim zemljama koje su uvele slične mjere, poput Francuske, Italije i Kine, nastojeći stvoriti zdraviju obrazovnu sredinu za svoje mlade. Dok zakon stupa na snagu, biće ključno pratiti njegove efekte i daljnje korake potrebne za osiguranje da se deca ne suočavaju sa istim izazovima u budućnosti. Ovo nije samo lokalni izazov; to je globalni problem koji zahteva zajednički odgovor roditelja, učitelja i zakonodavaca, kako bi se osiguralo da buduće generacije mogu rasti u zdravijem i produktivnijem okruženju, oslobođene okova digitalnih zavisnosti.
