Esad Fejzović (41) iz Tutina osuđen je pred Osnovnim sudom u Čačku na tri godine i dva mjeseca zatvora, i to dvije godine za izazivanje opšte opasnosti u saobraćaju, osam mjeseci, jer je bježao od policije i šest mjeseci pošto nije pružio pomoć povrijeđenom licu u saobraćajnoj nesreći.
On je, da podsetimo, u maju ove godine autom usmrtio Nikolu Đorđevića (28) iz Bresnice kod Čačka, kada je na Ibarskoj magistrali u Preljini, iz suprotnog pravca naletio na Nikolina kola, pritom bježeći od policije, jer je u autu prevozio nekoliko bokseva cigareta bez akcize.
Presuda je pročitana pred članovima Nikoline porodice – majkom Svetlanom, ocem Miladinom, sestrom Nevenom. Oni su doživjeli šok kada je sudijinica Dragana Radović izrekla kaznu za Esada (presuda je nakon objedinjavanja još i skraćena za dva mjeseca). U tom trenutku su, vele, po drugi put umrli za Nikolom.
Zar toliko vrijedi život moga sina od 28 godina – pita se ogorčen otac Miladin.
Zar dvije godine da robija što mi je ubio dijete, što mi je zatro kuću i pokolenje? Više Đorđevića iz ove kuće neće biti. Pa ko će mom ocu, dedi, pradedi sveću sutra zapaliti? Hoće li taj iz Tutina da dođe? Moj sin sigurno neće. Kada sam čuo presudu poželio sam da me nema, da se zemlja otvori i da propadnem. Ionako, od kako Nikole nema, i ne živim. Lakše bi mi bilo da me je neko ubio. Ne živi mi se više ovdje.
Nudili novac
Miladin dodaje i da je prije suđenja dobijao telefonske pozive od muškarca koji se predstavljao kao Fejzovićev brat nudivši mu novac da odustane od bilo kakvog terećenja.
Potom je, kaže, zvala i njegova supruga, bar se tako predstavljala.
Muškarac koji je zvao stalno mi je pričao da sve možemo da regulišemo, ja nisam hteo to da slušam. Poslije više poziva, na kraju mi je taj čovjek rekao: “Ako ti nećeš da uzmeš pare, ima ko hoće”. Sumnjivo mi je i kako se dok je bio u pritvoru Esad razveo i tako postao samohrani otac dvoje maloljetne djece. Da li je to bila olakšavajuća okolnost? I pitam se zašto mu je skraćena kazna na ukupno tri godine, da li je to zbog toga što je to maksimalna kazna na koju može da dobije skraćenje na polovinu?
Miladin dodaje da je cijeli slučaj vođen traljavo, da je bilo puno nejasnoća tokom suđenja, posebno tokom vještačenja oko brzine kretanja kojom je išao Fejzović, te da je i postupanje policije, koja je obavila uviđaj poslije nesreće, bilo “pomalo čudno”.
Meni do današnjeg dana niko nije javio da mi je sin poginuo, stvari u kojima je bio nikada nisam dobio. Vještak je izračunao da se taj kretao brzinom od 90 kilometara na sat, a utvrdio je i da je policija za njim jurila 114 kilometara na sat. Pitao sam lijepo kako je moguće onda da su ga jurili punih sedam kilometara – kazao je Miladin.
Nismo angažovali advokata, jer sam vjerovao da će pravda biti zadovoljena. Ne znam šta ću dalje, i da li ću se žaliti na ovu sramnu presudu. Jer, šta ja imam od toga, to mi sina neće vratiti. Razumio bih da je nekome pukla guma u vožnji, pa da je onda napravio nesreću i da je Nikola stradao. Ovako, ne mogu, ne mogu da razumijem te dvije godine zatvora za ubistvo mog sina. Poslije 40 dana od smrti tek sam smogao hrabrosti da pogledam snimak nesreće, bilo mi je posle toga lakše. Jer, vidio sam da se Nikola nije mučio, na mjestu je ostao mrtav, a ja sam zamišljao da je umirao od bolova, da je kukao i da je dozivao pomoć.
Majka Svetlana je od Nikoline pogibije, priča Miladin, ni mrtva ni živa. Ne može ni dalje da se pomiri da njega više nema, prenosi Srbijadanas.com.
Mučila se jadnica punih pet godina da ga dobije, imala je četiri spontana prije njega. Jedva ga je rodila, a tako joj ga uzeše. Njen brat se udavio kada je imao 19 godina. Sada kada ode na groblje ona u onoj slici na spomeniku vidi i sina i brata. Mučenica pusta. Više se niko od nas ne smije, a nekada smo bili vedri ljudi. Kćerka je danas otišla da brani master rad, ne znam ni ona kako će to uspjeti kada smo doživjeli ponovno ubijanje. Ne spavamo, tugujemo, plačemo. Takvi su naši dani – rekao je Miladin.
hayat.ba
