U političkom pejzažu opštine Teslić, gdje su bošnjački povratnici često marginalizirani i politički zloupotrebljavani, potez jednog odbornika izazvao je neočekivan i snažan odjek. Meša Jašarević, odbornik iz redova SDA, svojom odlukom da ne podrži dnevni red na sjednici Skupštine opštine Teslić, spriječio je vladajuću koaliciju predvođenu SNSD-om da provede planirane političke smjene. Taj čin, iako formalno jednostavan, dočekan je s velikim odobravanjem među bošnjačkim povratnicima u ovom dijelu entiteta Republika Srpska, koji su ga protumačili kao znak političke čestitosti i građanske hrabrosti.
U selima gdje je povratak Bošnjaka najintenzivniji, poput Kamenice, Stenjaka i Ruževića, Jašarevićev postupak doživljen je kao jasan raskid s politikom koja u tišini podržava SNSD-ov režim, i to u trenucima kada se, prema mišljenju mnogih, taj režim najotvorenije suprotstavlja ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. Za povratnike, ovaj čin predstavlja prekretnicu.
Jedan od mještana Kamenice, Adem, istakao je značaj Jašarevićeve odluke riječima: “Ako je tačno da je odlučio prekinuti podršku onima koji ruše ovu zemlju, onda mu od srca čestitam. To je čin hrabrosti.” Adem podsjeća da je Meša neko ko nije otišao ni tokom rata i zna šta znači živjeti u sredini gdje si manjina – zbog čega ne pristaje na, kako kaže, “politiku prodaje obraza”, za koju optužuje SDA-ovog povjerenika Alena Seferovića.
Kritike se ne zaustavljaju samo na Seferoviću. Mersad Topovčić, odbornik BH Zelenih, također je predmet nezadovoljstva. Mještani Kamenice mu zamjeraju što živi i radi u Hrvatskoj, ističući da nema stvaran dodir sa svakodnevnim životom i problemima povratnika. Njegovo političko angažovanje se, prema njihovim riječima, temelji isključivo na ličnom interesu.
Iz Stenjaka dolaze slični komentari, uz pohvale za aktuelnog načelnika opštine Milana Miličevića, koji je, prema izjavama mještana, radio bez obzira na nacionalnost građana, kroz projekte poput asfaltiranja puteva, izgradnje vodovoda i pomoći lokalnim udruženjima. “A onda se pojavi neko poput Alena Seferovića i, pod plaštom SDA, podržava one koji najviše prijete ovoj zemlji. Ko mu je dao to pravo?”, pita se Senad, jedan od mještana.
U Ruževiću, rodnom mjestu samog Jašarevića, odzvanja poruka Mustafe, koji kaže da nije bio ni svjestan da bošnjački odbornici pomažu Dodiku. Njegova izjava oslikava osjećaj izdaje: “Mislio sam da su tamo da nas štite i rade za interes ljudi koji su ih izabrali, a ne da pomažu Dodiku.” Upravo zato, za Mešu ima samo riječi podrške i poštovanja, nazivajući ga poštenim i skromnim čovjekom koji nije zaboravio svoje korijene.
U svjetlu ovih događaja, vrijedi istaći nekoliko ključnih posljedica Jašarevićeve odluke:
-
Redovna sjednica Skupštine opštine Teslić nije održana zbog neusvajanja dnevnog reda.
-
Planirane smjene direktora u javnim ustanovama su obustavljene.
-
Vladajuća većina, koju čine SNSD, SPS, SDA, BH Zeleni i Demos, ostala je bez ključnog glasa.
-
Bošnjački povratnici su dobili simbolički, ali snažan signal da među svojim predstavnicima ipak postoji otpor kompromisima na štetu zajednice.
Ova politička epizoda pokazuje kako i naizgled male odluke mogu proizvesti duboke posljedice u lokalnoj zajednici. U trenutku kada su mnogi navikli na tišinu i konformizam, Jašarevićev potez je probudio nadu da se ipak mogu pojaviti ljudi spremni da djeluju iz principa, a ne zbog političke trgovine.
Poruka koja se najčešće ponavlja u izjavama povratnika može se sažeti u jednu rečenicu:
“Ne trebamo heroje, trebamo poštene ljude.”
U tom smislu, Meša Jašarević za mnoge postaje simbol onoga što bi politika trebala biti – odgovornost prema narodu, poštenje prema sebi i hrabrost da se kaže “ne” kada svi drugi šute. A ako je vjerovati riječima jednog od povratnika, “ako je Meša danas pokazao hrabrost, možda će sutra još neko.” To “možda” sada zvuči mnogo bliže nego jučer.
U konačnici, ovaj slučaj iz Teslića nije samo lokalna priča, već ogledalo šireg političkog ambijenta u Bosni i Hercegovini, gdje se lojalnost sve češće temelji na pragmatičnim interesima, a ne na vrijednostima i principima. Međutim, kada se pojavi pojedinac poput Meše Jašarevića koji odluči da ostane dosljedan sebi i svojoj zajednici, on ne samo da remeti političke kalkulacije već i budi vjeru u mogućnost promjene. Njegova odluka, iako možda skromna u proceduralnom smislu, mogla bi postati prekretnica za novu političku kulturu među povratnicima – onu u kojoj će integritet imati veću vrijednost od funkcije, a glas naroda veću težinu od partijskih direktiva.
