Otišla je Elma u Holandiju, a Darko i Ivana u Francusku. Admir, Marina i Igor već godinama traže svoju sreću u Austriji, a Jasmina i Amir grade nove živote u Sloveniji.
Njemačka je otvorila vrata Sari, Vesni, Nihadu, Stipi, Saši i Aleksandri. Italija je dom postala Mireli, Anesu i Dariju. Šejla je s roditeljima otišla u Norvešku, a Samir i Dejan u Dansku, na studij i, vjerovatno, novi početak.
Mirnesa, Tina, Nikolina, Denis i Luka plove svjetskim morima, dok su Emina, Alma, Ema i Zara otišle čak u Emirate. A otići će i Ajla, Edina, Tijana, Maja, Selma, Enis, Tarik, Andrej, Zdravko i Besim.
Svi oni odlaze… a gdje ćeš ti, Bosno i Hercegovino?
Koliko dugo ćeš ovako moći? Ko će ti rađati nove stanovnike? Ko će vraćati tvoje dugove?
Pitaš li se, Bosno i Hercegovino, kad te Una, Vrbas, Sava, Bosna i Neretva poplave, ko će biti tu da te očisti?
Pitaš li se, kad se stijene odlome i zemlje otvore, kad se domovi i putevi obruše, ko će ih ponovo izgraditi?
Jer, Bosno i Hercegovino, ako nastaviš da se rasipaš resursima kojih ionako nemaš dovoljno, postat ćeš od jedne i jedine domovine – tek prokleta avlija.
Odoše Asmir i Nina. Otići će i autor ovih redova. A mnogi se vratiti neće. Najbolji se vratiti neće.
Kome ćeš ti ostati?
Kome ćeš biti jedna i jedina?
Pitaš li se to ikada?
I zato, s tugom u srcu, ostaje da ti kažem:
Zbogom, Bosno. Zbogom, Hercegovino. Zbogom, jedna i jedina.
Made in Bosnia
