Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva BiH, iznijela je oštre kritike prema Christianu Schmidtu, visokom predstavniku međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. U svom komentaru, Cvijanović je optužila Schmidta da je svojim postupcima doveo BiH na ivicu ponora te da je svojim izjavama u medijima pokušao opravdati vlastite odluke, dok je krivicu za trenutnu situaciju prebacio na druge. Na pitanje o Schmidtovoj izjavi, u kojoj je poželio Miloradu Dodiku “sretan put u Moskvu”, Cvijanović je odgovorila sa sličnom željom za Schmidta, poručujući mu da bi bilo najbolje da se povuče, spakuje kofere i napusti BiH, ali ne prije nego što “počisti nered koji je napravio.”
Cvijanović je jasno stavila do znanja da Schmidtova politika prema BiH, uključujući njegove odluke o zakonodavnoj vlasti i pravosuđu, nije samo problematična, već i nelegalna. Naglasila je da je Schmidt ne samo “uzurpirao nadležnosti”, već i ohrabrio političke snage u BiH da se pozabave pitanjem Republike Srpske i njezinih institucija. Ovakvo ponašanje, prema njezinim riječima, dodatno je pogoršalo već napetu političku situaciju u zemlji.
- Schmidt je svojim odlukama zapravo stvorio atmosferu u kojoj su svi osjetili potrebu za branjenjem svojih interesa od vanjskih pritisaka, posebno od strane međunarodnih aktera poput njega i politike iz Sarajeva koja je, kako tvrdi Cvijanović, dugo bila pod utjecajem stranaca.
Cvijanović smatra da bi najveća usluga koju bi Schmidt mogao učiniti BiH bila njegova neposredna odluka da napusti zemlju. Prema njenim riječima, Schmidt je odgovoran za ozbiljnu političku krizu koja traje već neko vrijeme, a njegova daljnja prisutnost samo bi povećala tenzije. Obrazlažući svoj stav, Cvijanović se fokusira na činjenicu da Schmidt nije samo loše upravljao svojim mandatom, već je svojim postupcima i izjavama samo pogoršao odnos između Bošnjaka i Srba u zemlji. Time je, prema njenom mišljenju, stvorena dodatna podjela među narodom, što će dugoročno negativno utjecati na političku stabilnost.
Za Cvijanović, Schmidtovo ponašanje pokazuje nedostatak razumijevanja za suštinske političke i kulturološke razlike koje postoje u BiH. Tvrdi da Schmidt nije bio u stanju da uvidi duboku specifičnost situacije, niti da se fokusira na dijalogu između svih strana u BiH. Njegovi postupci su, prema njenim riječima, često bili neusklađeni s realnostima na terenu, a najviše su naštetili stabilnosti i koheziji države.
Cvijanović također spominje kako Schmidt svojim odlukama nije samo pogoršao međustranačke odnose, već je doveo i do sloma međunarodnog prava. Smatra da su Schmidtove odluke ne samo politički štetne, već su dovele i do kršenja osnovnih demokratskih načela. Ona vjeruje da bi povlačenje međunarodnih predstavnika iz BiH, uključujući i Schmidta, omogućilo većem broju domaćih političkih lidera da preuzmu odgovornost za unutrašnje probleme, umjesto da se prebacuje odgovornost na strane faktore.
U konačnici, Željka Cvijanović završava svoje izlaganje izjavom u kojoj poziva Christian Schmidta da se povuče, s nadu da bi time mogao pomoći BiH da se vrati na put unutrašnjeg pomirenja i stabilnosti. Njena poruka jasno sugerira da BiH može naći svoj put naprijed samo ako prestane biti pod utjecajem stranih političkih aktera, te kad vlasti unutar same zemlje preuzmu potpunu odgovornost za vlastitu budućnost.
Na kraju, Željka Cvijanović naglašava da BiH mora krenuti prema unutrašnjoj političkoj autonomiji i samoopredjeljenju kako bi izbjegla daljnje vanjske pritiske koji dolaze s različitih strana. Ona ističe da je samo uz jačanje institucija unutar zemlje moguće ostvariti dugoročni mir i stabilnost, bez potrebe za stalnim uplitanjem stranih faktora. Smatra da bi BiH trebala biti samosvjesna i samostalna u donošenju ključnih političkih odluka, te da bi međunarodna zajednica trebala podržati ovaj proces, umjesto da nameće svoja rješenja. Cvijanović vjeruje da će jedino autentičan dijalog među svim narodima u BiH omogućiti izgradnju povjerenja i stvaranje snažnih temelja za budućnost. U tom kontekstu, ona poziva na odgovornost svih političkih aktera u zemlji da prepoznaju trenutak i ulože napore u izgradnju pozitivnih odnosa, kako bi se spriječile nove krize i sukobi. Po njezinom mišljenju, BiH ima potencijal da bude stabilna i prosperitetna zemlja, ali samo ako njezini građani i političari prepoznaju važnost unutrašnjeg kompromisa i zajedničke budućnosti, bez stranih utjecaja koji često samo kompliciraju stvari.
