U posljednjem intervjuu koji je dao Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, osvrnuo se na nekoliko krucijalnih političkih pitanja koja potresaju Bosnu i Hercegovinu, s posebnim fokusom na djelovanje Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska. Njegovi komentari ukazuju na duboke probleme u strukturi vlasti i korupciji, te upozoravaju na moguće teške posljedice po stabilnost i jedinstvo države. Bećirović u razgovoru otvara teme koje uključuju ekonomske malverzacije, zloupotrebe političke moći, odnos prema međunarodnim partnerima, kao i zabrinjavajući odnos domaćih političara prema nacionalnim interesima.
Bećirović prvo adresira dugovanja entiteta Republika Srpska prema slovenačkoj firmi Viaduct, koja iznose oko 110 miliona konvertibilnih maraka, te dovodi u pitanje način na koji je taj dug nastao. Naglašava da se sjedište Viaducta nalazi u Portorožu, tačnije u Luciji – mjestu gdje Dodik posjeduje luksuznu ljetnu rezidenciju, što baca dodatnu sumnju na prirodu njihovih poslovnih odnosa. On tvrdi da je firma Viaduct samo jedan od Dodikovih mehanizama za pranje novca i izvlačenje sredstava iz javnih fondova, kao što je ranije bio slučaj s njegovim kumom koji je učestvovao u izgradnji zgrade za Upravu za indirektno oporezivanje (UIO).
Bećirović se ne zadržava samo na ovom slučaju, već ukazuje i na neadekvatan odgovor opozicije i vlasti u entitetu Federacija BiH. Po njegovim riječima, da je sličan potez učinio neko iz političkog spektra Trojke (SDP, Naša stranka, Narod i pravda), digla bi se međunarodna zajednica, pokrenule bi se ambasade i tražila hapšenja. Međutim, kada to čini Dodik, reakcije izostaju, a Trojka pokazuje šokantnu pasivnost.
U nastavku, Bećirović izdvaja tri ključne tačke:
-
Tužilaštvo BiH i druge pravosudne institucije ne reaguju na kriminalne radnje koje provodi vlast u RS-u.
-
Finansijski kolaps RS-a je neizbježan, s obzirom na to da entitet ima više od dvije milijarde KM u potencijalnim presudama i sporovima.
-
Strategija Dodika i Čovića vodi ka razbijanju BiH kroz zahtjeve za teritorijalnu reorganizaciju i izmjene izbornog zakona koje bi pogodovale etnonacionalnim interesima.
Bećirović posebno oštro kritikuje ideju da se politički trgovinski dogovori vode s Hrvatskom kroz uslovljavanja poput „članstvo BiH u NATO-u u zamjenu za Čovićev izborni zakon“. Smatra da je takav pristup opasan i duboko štetan za suverenitet države, jer bi se tako još više otvorila vrata za ruski i srbijanski uticaj preko RS-a i Mađarske. Apsurd situacije ogleda se u činjenici da se Zagrebu više isplati imati Dodika i ruski uticaj u komšiluku, nego BiH unutar NATO saveza.
Kao dodatni primjer neozbiljnosti aktuelne vlasti, Bećirović se osvrće na predstavu “Šestorica protiv Turske”, izvedenu u Narodnom pozorištu Sarajevo. Uprkos oštroj protestnoj noti Ambasade Turske, koja tvrdi da predstava sadrži propagandu u korist FETO-a, domaće vlasti nisu pokazale ozbiljnu reakciju. Boračka i žrtvoslovna udruženja su također izrazila nezadovoljstvo, ali bez konkretne institucionalne akcije. Bećirović sumnja da iza predstave stoje upitne finansijske strukture, te otvara pitanje transparentnosti donacija i njihovih izvora, što bi moglo imati šire posljedice po državnu diplomatiju i međunarodne odnose.
Također, govoreći o potjernici protiv Dodika, Bećirović otkriva da je njegovo hapšenje moguće i da postoje mobilni timovi spremni za akciju, uz podršku EUFOR-a. Dodik ima oružanu pratnju, a obavještajne službe već znaju za nekoliko njegovih lokacija. Prema Bećiroviću, Dodik bi se trebao dobrovoljno predati, jer svojim ponašanjem ugrožava i članove vlastite porodice. Prisjetio se slučaja porodice Starovlah kao upozorenje.
U zaključku, Bećirović ukazuje na sve dublji jaz između realnosti u BiH i retorike koju vodi Trojka. Smatra da odnosi s državama poput Turske ne smiju biti talac nesposobnosti i neodgovornosti domaćih političara. Poziva ministra vanjskih poslova, Elmedina Konakovića, da se javno oglasi i objasni kako su dovedeni u pitanje odnosi s Turskom, dok se paralelno jačaju veze s Mađarskom – zemljom koja aktivno podržava rušenje BiH.
Bećirovićev istup može se shvatiti kao upozorenje na sistemski kolaps, ako se nastavi ignorisanje korupcije, kriminala i političkih manipulacija. Njegova poruka je jasna – ili će institucije države djelovati, ili će BiH nastaviti da tone pod teretom interesa uskih elita i vanjskih političkih hegemonija.
