Tužilaštvo BiH nedavno je izdalo nalog za privođenje Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, Radovana Viškovića, premijera RS-a, i Nenada Stevandića, predsjedavajućeg Narodne skupštine Republike Srpske. Ovi političari su osumnjičeni za ozbiljna krivična djela koja uključuju pokušaj rušenja ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine. U vezi s tim događajem, Dodik je reagirao izjavom u kojoj je naglasio da će poduzeti pravne mjere protiv osoba koje su potpisale nalog za njegovo privođenje, tvrdeći da je riječ o kršenju Ustava.
Također, on je izjavio da će međunarodnu potjernicu, ukoliko bude potrebna, raspisati drugi organ, negirajući tvrdnje da bi Tužilaštvo BiH imalo ovlasti da donese takav potez. Ove izjave izazvale su brojne reakcije, a u kontekstu tih tvrdnji, Zlatko Miletić, bivši direktor Federalne uprave policije i delegat u državnom Domu naroda, odlučio je pojasniti pravnu pozadinu cijele situacije. Miletić je za “Slobodnu Bosnu” izjavio da Dodik nije u pravu kada tvrdi da Tužilaštvo BiH može raspisati međunarodnu potjernicu.
Prema riječima Miletića, međunarodnu potjernicu raspisuje Interpol, a ne Tužilaštvo BiH, iako je jasno da je postupak iniciran od strane Tužilaštva i Suda BiH. Za raspisivanje crvene potjernice potrebno je ispuniti nekoliko uvjeta. Prvo, osoba koja je osumnjičena mora biti optužena za najteža krivična djela, što u ovom slučaju, prema Miletiću, uključuje djela vezana za ugrožavanje suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine. Ova kaznena djela, koja spadaju u kategoriju najtežih, uobičajeno su osnova za takav korak.
Međutim, osim težine kaznenih djela, postoji i drugi ključni uvjet za raspisivanje međunarodne potjernice. Naime, kako bi se pristupilo tom postupku, mora se dogoditi da osumnjičenoj osobi u više navrata ne može biti uručen poziv za saslušanje. Ukoliko osumnjičeni ili osoba kojoj je upućen poziv odbije primiti poziv ili ga ne može prihvatiti zbog drugih razloga, tada dostavljač obavještava Tužilaštvo, koje potom koordinira s Sudom BiH kako bi se raspisala potjernica.
Miletić također ističe da je dodatna okolnost za raspisivanje crvene potjernice ta da postoji opasnost da osumnjičeni može napustiti teritorij Bosne i Hercegovine. Dakle, sve ove mjere imaju za cilj osigurati pravnu osnovu za daljnje pravne radnje i, ako je potrebno, omogućiti međunarodnu suradnju u svrhu privođenja osumnjičenih osoba.
Iako su Dodikove tvrdnje o tome tko ima pravo raspisati međunarodnu potjernicu tehnički točne u nekim dijelovima, Miletić jasno stavlja do znanja da su te tvrdnje utemeljene na nesporazumima u vezi s pravnim postupkom. Na kraju, za raspisivanje crvene potjernice, osim pravnih uvjeta, također mora postojati osnovana sumnja da bi osumnjičeni mogao napustiti zemlju, što bi moglo otežati proces suđenja i dovesti do međunarodnog uhićenja.
Cjelokupni proces vezan za Milorada Dodika i njegove suradnike ukazuje na kompleksnost pravnog sustava Bosne i Hercegovine, kao i na potencijalne političke implikacije takvih pravnih radnji. Ovaj slučaj također pokazuje važnost precizne primjene zakona, ali i jasnog razumijevanja uloge svakog pravnog tijela u procesu. S obzirom na političku osjetljivost slučaja, prava i odgovornosti svih uključenih strana bit će podložna daljnjoj pravnoj analizi i interpretaciji.
Kao što je navedeno, pravni okvir u ovom slučaju mora biti temeljit, a poštivanje zakona ključno za očuvanje pravne sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Dodikove izjave o pravnoj neosnovanosti naloga za privođenje, kao i o ulozi Tužilaštva BiH u procesu raspisivanja međunarodne potjernice, pokreću šira pitanja vezana za politizaciju pravnog sustava. Postoji zabrinutost da bi političke odluke mogle utjecati na način na koji se primjenjuju zakoni, te stoga svaki korak u procesu mora biti pažljivo razmotren kako bi se osigurala transparentnost i nepristranost.
Iako trenutna situacija izaziva veliku političku napetost, važno je da sve strane poštuju ustavne i zakonske okvire kako bi se spriječili daljnji eskalirajući konflikti i osigurala stabilnost u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, međunarodna zajednica i relevantne institucije moraju nastaviti s praćenjem i pružanjem podrške u procesu kako bi osigurale da pravda bude ostvarena u skladu s međunarodnim normama. Razumijevanje međunarodne suradnje i provođenje pravde bez političkih pritisaka bitno je za dugoročni mir i stabilnost regije.
