U jeku kontinuirane borbe za pravdu i rasvjetljavanje ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, poseban fokus javnosti usmjeren je na događaje koji su se odigrali tokom 1992. godine u Kotor-Varoši. Među imenima koja se u tom kontekstu sve češće spominju nalazi se i Nenad Stevandić, aktuelni predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), čije se ime, prema navodima iz više izvora, povezuje s teškim kršenjima ljudskih prava iz perioda agresije.
Prema informacijama iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine, Posebni odjel za ratne zločine već vodi istragu o događajima u Kotor-Varoši, a među osumnjičenima se nalazi i sam Stevandić. Ova potvrda dolazi nakon višegodišnjih zahtjeva udruženja žrtava da se otkrije istina o njegovoj ulozi u progonima i nasilju koje je pogodilo nesrpsko stanovništvo tog područja.
Fikret Skopljak, preživjela žrtva zločina iz 1992. godine, svojim nedavnim svjedočenjem dodatno je uzburkao javnost. U izjavi pred Sudom BiH, tokom suđenja Danku Kajkutu, direktno je imenovao Stevandića kao jednog od učesnika njegovog fizičkog zlostavljanja. Taj brutalni čin dogodio se 11. juna 1992. godine, netom nakon što je srpska vojska zauzela ključne objekte u Kotor-Varoši i započela masovni progon Bošnjaka i Hrvata.
Skopljak je opisao trenutke koji su mu zauvijek ostali urezani u pamćenje:
-
Četvorica uniformisanih vojnika dolaze na njegova vrata, predstavljajući se kao policija.
-
Odvode ga iz kuće, gdje zatim susreće Kajkuta, Stevandića i osobu po imenu Popović.
-
Pošto nije imao ključeve od garaže, Kajkut ga psuje i udara, a potom Stevandić preuzima batinanje.
-
Udarci između zida i automobila rezultirali su teškim povredama, uključujući izbijanje sedam zuba.
Skopljak je potvrdio autentičnost svoje izjave i u razgovoru za medije, ističući da ni danas ne može zaboraviti strah koji je osjetio kada su nepoznate osobe kucale na njegova vrata, predstavljajući se kao pripadnici policije. Iako je prošlo više od tri decenije, prizori zlostavljanja i trauma koje su mu nanesene i dalje su prisutni u njegovom sjećanju.
Osim Skopljakovog svjedočenja, dodatni teret na ime Nenada Stevandića bacaju i dokumenti Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u kojima se spominje njegovo ime i povezanost s jedinicom SOS, čiji je komandant bio. Udruženje žrtava i svjedoka genocida, zajedno s Pokretom “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, još u januaru su uputili poziv Tužilaštvu BiH da pokrene zvanični postupak protiv Stevandića, dostavljajući i dijelove presuda Haškog tribunala kao dokaznu građu.
U nastavku, Skopljak otkriva da se 2013. godine vratio u svoj rodni grad, bez da je do tada doživio bilo kakve neprijatnosti. Međutim, emocionalni teret prošlosti i dalje nosi sa sobom. Javno izjavljuje da bi volio sresti Stevandića licem u lice, pogledati ga u oči i direktno ga upitati o njegovoj ulozi, jer, kako kaže, „ne boji se istine“.
Važno je napomenuti da je Skopljak tokom i nakon rata bio primoran napustiti BiH. Najprije je šest godina proveo u Njemačkoj, a zatim dvije decenije u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je stekao i državljanstvo. Danas, iako se uglavnom povukao iz javnosti i izbjegava medijske nastupe kako bi zaštitio svoju porodicu, ističe da je spreman zatražiti zaštitu američke ambasade u slučaju bilo kakvih prijetnji. Kao američki državljanin, ima pravo da u svakoj kriznoj situaciji zatraži diplomatsku pomoć.
U kontekstu sve glasnijih poziva za pravdu, ovaj slučaj ponovo otvara važno pitanje:
-
Mogu li preživjele žrtve ratnih zločina dočekati pravdu dok su akteri tih zločina i dalje politički aktivni?
-
Hoće li bosanskohercegovačko pravosuđe imati snage suočiti se sa zvaničnicima iz najviših političkih krugova?
U fokusu ove priče ne nalazi se samo individualna trauma Fikreta Skopljaka, već i šira potreba za suočavanjem s prošlošću, bez obzira na političku funkciju ili status počinilaca. Slučajevi poput ovog pozivaju institucije, ali i društvo u cjelini, na odgovornost, istinu i moralnu hrabrost da se prekine šutnja i zataškavanje zločina.
Dok se predmet u Tužilaštvu BiH i dalje vodi, a svjedoci poput Skopljaka istupaju s ličnim pričama i dokazima, ostaje da se vidi hoće li pravosudni sistem pokazati odlučnost i integritet da procesuira one koji su dosad bili izvan dometa zakona. Jer, kako kaže Skopljak, “vrijeme ne briše istinu, ono je samo čini vidljivijom.”
