Mislio sam da mi je srce umrlo…
â©Da je rat ugasio i posljednji otkucaj u njemu, onog dana kada sam ispratio svoje Äetvero djece i cijelu svoju porodicu, sve odjednom.
â©Vjerovao sam da nakon njih nema viĆĄe ĆŸivota, da ni toplina viĆĄe ne stanuje u ovom srcu izbuĆĄenom tugom.
â©Ali Allah ne ostavlja srce zauvijek slomljenim.
âȘDoĆĄao mi je Muhammed Ali…â©

â©Nije me pitao ko sam, samo me pozvao jednom rijeÄju koja mi je potresla duĆĄu: “baba”.
â© IspruĆŸio je svoju malu ruku ka mom praznom srcu i nastanio se u njemu bez pitanja.
â©Nisam rodio Muhammeda, ali mi je roÄen iz utrobe gubitka.
â©On je sin ĆĄehida⊠a ja sam otac ĆĄehidaâŠ
â©I Allah nas je spojio u istom domu, za istim stolom ljubavi, pod kroĆĄnjom milosti.
â©Danas, kada Muhammed trÄi prema meni, zagrli me kao da sam njegov otac kojeg nikad nije upoznao. A kad ga privijem uz svoje grudi, osjeÄam kao da grlim sam ĆŸivot koji mi se vratio.

â©Ovo dijete⊠nije samo novi ĆŸivot. On je znak iscjeljenja.
âȘïžKao da mi je Allah rekao: “Uzet Äu iz tvog srca ono ĆĄto te boli⊠ali Äu u njega posaditi nekoga ko Äe ga ponovno oĆŸivjeti.”â©ïž
â Jusuf O. Ć eref, Gaza
IslamBosna




